• Refine Query
  • Source
  • Publication year
  • to
  • Language
  • 4
  • Tagged with
  • 4
  • 3
  • 2
  • 2
  • 2
  • 2
  • 2
  • 2
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • About
  • The Global ETD Search service is a free service for researchers to find electronic theses and dissertations. This service is provided by the Networked Digital Library of Theses and Dissertations.
    Our metadata is collected from universities around the world. If you manage a university/consortium/country archive and want to be added, details can be found on the NDLTD website.
1

Serološki odgovor prasadi vakcinisane protiv cirkovirusnihNR infekcija 15. i 21. dana starosti / Serological response in piglets vaccinated atTI 15 and 21 days old against circovirus infection

Stevančević Ognjen 28 July 2014 (has links)
<p>Cilj ovog istraživanja bio je da se na osnovu praćenja titra antitela klase G kod prasadi i tovljenika utvrdi uticaj vakcinacije na visinu titra antitela specifičnih za PCV2, kao i da se utvrdi uticaj vakcinacije na proizvodne osobine svinja.<br />Mere imunoprofilakse, koje se ipak smatraju nezamenljivim u kontroli ove bolesti kod nas do sada nisu bile deo kontrole, nasuprot velikom broju vakcinisanih krmača i prasadi u svetu. Iz tog razloga, kao i činjenica da u na&scaron;oj zemlji nisu preduzimana ozbiljnija istraživanja, rezultati ispitivanja efikasnosti Ingelvac@ CircoFLEX vakcine proizvođača Boehringer Ingelheim, Ingelheim/Rhein, Germany, mogli bi predstavljati solidnu osnovu za eventualno uključivanje pomenute vakcine u tehnologiju preveniranja cirkovirusnih infekcija u na&scaron;im zapatima svinja.<br />Ogled je urađen na 900 prasadi podeljenih u 3 grupe po 300 prasadi. Prva grupa (A) vakcinisana je 15. dana života, druga (B) 21. dana , dok je treća grupa (C) bila kontrolna. Određivanje visine titra antitela specifičnih za PCV2 utvrđeno je indirektnom ELISA metodom.<br />Na sam dan vakcinacije sva prasad su pokazala prisustvo antitela specifičnih za PCV2. Najveći titar antitela konstatovan je 7 dana nakon vakcinacije u grupi B i iznosio je 9,63, u grupi A 8,59, a u grupi C 7.33. Najniže prosečne vrednosti tira antitela kod vakcinisanih grupa utvrđene su 35. dana a najvi&scaron;e 90.dana nakon vakcinacije. U kontrolnoj grupi od momenta početka ogleda prosečan titar opada kontinuirano do 60. dana, nakon čega titar antitela speifičnih za PCV2 ima tendenciju rasta. Vakcinisana prasad imala su signifikanto veći prosečni dnevni prirast (+54g/dan kod A grupe i + 60g/dan kod Bgrupe), niži mortalitet (- 1.67% kod A grupe i - 2.67% kod B grupe) i niži procenat &scaron;kartova ( A grupa -5.67% i B grupa -6%). u odnosu na kontrolnu grupu.<br />Daleko bolji rezultati dobijeni su kod prasadi iz grupe B, pa bi vakcinacija prasadi 21. dana života imala nesumnjivu prednost u odnosu na vakcinaciju 15. dana života, sa napomenom da je 15. dana života daleko veći uticaj maternalnih antitela na stvaranje i na razvoj sopstvenog imunolo&scaron;kog odgovora prasadi nakon vakcinacije.<br />U na&scaron;im ispitivanjima konstatovani su povoljni efekti u svim fazama ogleda, te stoga primenjena vakcina zaslužuje da bude deo svakog zdravstvenog programa koji se primenjuje u proizvodnji kvalitetnih i zdravih svinja.</p> / <p>The aim of this research was to determine the effect of vaccination on the amount of antibody titers specific for PCV2, and to determine the effect of vaccination on characteristics of pig production, based on the observed class G antibody titers in piglets and fattener pigs.<br />Immunoprophylaxis measures, that are still considered indispensable in this disease prevention have not been part of the control in our country, as opposed to a large number of vaccinated sows and piglets in the world. For this reason and the fact that significant researches are not undertaken in our country, the results of Ingelvac@ CircoFLEX vaccine efficiency testing of manufacturer Boehringer Ingelheim, Ingelheim/Rhein, Germany, could constitute a solid basis for the eventual inclusion of this vaccine in prevent tecnology of circovirus infections in our swine herds.<br />The experiment was conducted on 900 piglets divided into 3 groups of 300 piglets. The first group (A) was vaccinated at 15 days old, the second (B) at 21 days old while the third group (C) was the control group. Determining the antibody titers specific for PCV2 was performed by an indirect ELISA method.<br />On the day of vaccination, all pigs showed the presence of antibodies specific for PCV2. The highest antibody titer was found 7 days after vaccination in group B and was 9.63; in group A it was 8.59, while in group C the value was 7.33. The lowest values of antibody titers in vaccinated groups were found on 35th day and the highest on 90th day after vaccination. In the control group, from the moment the trial started, the average titer decreased continuously until the 60th day, after which the antibody titer specific for PCV2 tended to rise. Vaccinated piglets had significantly greater average daily weight gain (+54 g/day in group A; +60 g/day in group B), lower mortality (-1.67% in group A; -2.67% in group B) and a lower percentage of rejects (-5.67% group A; -6% group B) compared to the control group.<br />Group B piglets attained the best results, so the vaccination of piglets at 21 days old would have an advantage compared to vaccination at 15 days old, although we note that at 15 days old, there is a far greater influence of maternal antibodies on the creation and development of immune responses in the piglets after vaccination.<br />In our examinations the favorable effects at all stages of the experiment are ascertained, therefore applied vaccine deserves to be part of any health program which is applied in the production of high-quality and healthy pigs.</p>
2

Značaj direktnog testa utroška antihumanog globulina u imunohematologiji / The importance of direct consumption test of anti-human globulin in immunohematology

Grujić Jasmina 15 April 2015 (has links)
<p>UVOD:&nbsp; Citopenija je jedna od glavnih&nbsp; karakteristika mnogih hematolo&scaron;kih bolesti. U&nbsp; rutinskoj transfuziolo&scaron;koj upotrebi su metode&nbsp; detekcije prisustva antitela u serumu ili na&nbsp; eritrocitima bolesnika. Primena direktnog testa utro&scaron;ka antihumanog globulina predstavlja&nbsp; efikasan način da se stekne kompletan uvid u imunolo&scaron;ka zbivanja na svim krvnim lozama, prati dinamika razvoja antitela i toka bolesti. MATERIJAL I METODE: Svim pacijentima su se iz uzoraka periferne&nbsp; krvi vr&scaron;ile sledeće analize krvi: 1) direktni antiglobulinski test mikrometodom&nbsp; aglutinacije u gel karticama (LISS)/ Coombs ID. Dobijeni rezultat aglutinacije mikrometodom na gelu moţe biti negativan ili pozitivan i 2) direktni test utro&scaron;ka antihumanog globulina metodom aglutinacije u epruveti. Očitavanje se vr&scaron;ilo određivanjem razlike u titru antihumanog globuli na i očitavanjem postojeće reakcije aglutinacije dobijene u uzorcima pacijenta u odnosu na rezultate reakcije aglutinacije dobijene sa uzorcima zdrave kontrolne osobe. Test se smatra o pozitivnim ukoliko se dobijala razlika u titru AHG - a za bar dva razređen ja sa pacijentovim ćelijama u odnosu na ćelije zdrave kontrolne osobe. Statistička značajnost&nbsp; je analizirana t - testom, Spirmanovim&nbsp; koeficijentom korelacije REZULTATI: Analizirano je 100 pacijenata sa dijagnozom anemije, leukopenije,&nbsp; limfoproliferativnih bolesti,&nbsp; trombocitopenije, trombotične trombocitopenijske purpure, idiopatske trombocitopenične purpure, mijelodisplastičnog sindroma, miastenije gravis i sistemskog eritematoznog lupusa pre i nakon primljene terapije. Direktni antiglobulinski test je biopozitivan u 20% slučajeva dok je direktni test utro&scaron;ka antihumanog globulina bio u 51%, odnosno za 31% vi&scaron;e. Nakon primljene terapije direktni antiglobulinski test je ostao pozitivan u 18% slučajeva a direktni test utro&scaron;ka antihumanog globulina u 46% &scaron;to je za 28% vi&scaron;e. Utvrđivanjem povezanosti između citopenije i stepena utro&scaron;ka antihumanog globulina dokazano je da svi praćeni parametri utiču na stepen utro&scaron;ka AHG-a: hemoglobin (&beta;=-0,579, p=0,000), hematokrit (&beta;=-0,568, p=0,000), eritrociti (&beta;=-0,519, p=0,000), trombociti (&beta;=-0,617, p=0,000) i leukociti(&beta;=-0,119, p=0,237). Takođe je dokazano da &scaron;to su vrednosti posmatranih parametara veće, razlika u titru direktnog testa utro&scaron;ka antihumanog globulina je manja &scaron;to bi i&scaron;lo u prilog boljoj prognozi posmatranog oboljenja. ZAKLJUČAK: Direktni test utro&scaron;ka antihumanog globulina je značajno osetljiviji test u odnosu na direktni antihumani globulinski test. Postoji pozitivna korelacija između citopenije i stepena konzumacije antihumanog globulina. Smanjenje titra antitela direktnog testa utro&scaron;ka antihumanog globulina je jedan od pokazatelja bolje prognoze bolesti.</p> / <p>INTRODUCTION: Cytopenia is one of the main characteristics of many hematologic diseases. In routine use are methods of detecting the presence of antibodies in the serum or on red blood cells of patients. The application of direct consumption test of antihuman globulin is an efficient way to gain complete insight into the immunological events at all bloodlines, monitor the dynamics of the development of antibodies and disease progression. MATERIALS AND METHODS: All patients samples were tested for: 1) direct antiglobulin test by micro agglutination method in the gel card (LISS) / Coombs ID. The result obtained by micro agglutination gel can be negative or positive, 2) direct consumption test of antihuman globulin in a test tube. Interpretation is performed by determining differences in titer of antihuman globulin by reading existing reactions of agglutination in samples of the patient and compare it to the results obtained with the samples of the healthy control persons. The test is considered positive if the difference in titres obtained AHG differs for at least two dilutions of a patient&#39;s cells compared to cells of healthy control persons. Statistical significance was analyzed by t-test, Spearman correlation coefficient. RESULTS: A total of 100 patients diagnosed withanemia, leukopenia, lymphoproliferative disease, thrombocytopenia, thrombotic thrombocytopenic purpura, idiopathic thrombocytopenic purpura, myelodysplastic syndrome, myasthenia gravis and systemic lupus erythematosus were analyzed before and after receiving treatment. Direct antiglobulin test was positive in 20% cases, while the direct consumption test of anti-human globulin was 51%, that is the difference of 31%. After treatment direct antiglobulin test remained<br />positive in 18% of cases and direct consumption test of antihuman globulin was in 46%, which is 28% higher. Determining the relationship between the degree of cytopenia and consumption of anti-human globulin showed that all monitored parameters affect the level of consumption: hemoglobin (&beta; = -0.579, p = 0.000), hematocrit (&beta; = -0.568, p = 0.000), erythrocytes (&beta; = -0.519 , p = 0.000), platelets (&beta; = -0.617, p = 0.000) and leukocytes (&beta; = -0.119, p = 0.237). It was also proved that if the values of observed parameters are higher, difference in titer of direct consumption test of antihuman globulin is lower, which can indicate better prognosis of disease. CONCLUSION: Direct consumption test of antihuman globulin was significantly more&nbsp; sensitive test than the direct anti-human globulin test. There is a positive correlation between the degree of cytopenia and consumption of anti-human globulin. Decrease in antibody titer in direct consumption test of antihuman globulinis an indicator of a better prognosis of the disease.</p>
3

Uloga inhibitora vaskularnog endotelnog faktora rasta u terapiji dijabetičnog makularnog edema / The role of an inhibitor of vascular endothelial growth factor in the treatment of diabetic macular edema

Jovanović Sandra 25 March 2015 (has links)
<p>Dijabetesna retinopatija je među vodećim uzročnicima stečenog slepila, kako u razvijenim zemljama, tako i zemljama u razvoju. Dijabetesna retinopatija je jedna od<br />najče&scaron;ćih komplikacija Dijabetes Mellitus-a. U sklopu dijabetesne retinopatije jedan od najranijih razloga koji dovodi do pada vidne o&scaron;trine je dijabetični makularni edem (DME). Pad vidne o&scaron;trine kod pacijenata sa dijabetesom naru&scaron;ava njihov kvalitet života i umanjuje radnu sposobnost. Dosada&scaron;nji oblik lečenja laserfotokoaguacijom makule, nije dao zadovoljavajuće rezultate. U novije vreme sve vi&scaron;e je zastupljeno farmakolo&scaron;ko lečenje edema koje podrazumeva intrvitrealnu aplikaciju lekova iz grupe inhibitora vaskularnog endotelnog faktora rasta (VEGF inhibitori), koji dovodi do stabilizacije zidova krvnih sudova.&nbsp;<br />Cilj ove studije je da se ispita efikasnost lečenja DME uz pomoć intravitrealno aplikovanih lekova iz grupe inhibitora vaskularnog endotelnog faktora rasta u odnosu na konvencionalno do sada priznato lečenje laserfotokogulacijom makule.&nbsp;<br />Efikasnost lečenja je procenjivana na dva načina: anatomski, na osnovu smanjenja centralne makularne debljine izražene u &mu;m, merene metodom optičke koherentne tomografije, i funkcionalno, na osnovu pobolj&scaron;anja vidne o&scaron;trine koja je izražavana u log MAR jedinicama. U ovoj prospektivnoj, randomiziranoj kliničkoj studiji sa minimumom praćenja od 6 meseci, u eksperimentalnoj grupi tretiran je 51 pacijent,<br />odnosno 84 oka aplikacijom bevacizumaba (anti VEGF agens) u dozi od 1,25 mg, sa ili bez dodatnog laser tretmana.&nbsp;<br />Uz prosečno 2,46 inekcije postignuta je prosečna redukcija centralne makularne debljine od 139,15 &mu;m.&nbsp; Dobijene vrednosti su nakon svake aplikovane doze su značajno bolje u odnosu na početnu. Edemi sa većom centralnom makularnom debljinom su zahtevali tretman sa većim brojem inekcija. Kod većih edema je postignuta i veća redukcija centralne makularne debljine. U odnosu na vidnu o&scaron;trinu u eksperimentalnoj grupi postignuto je pobolj&scaron;anje od 0,135 log MAR jedinica. Efekat lasera kao samostalne terapije u kontrolnoj grupi (50 pacijenata, 92 oka) nije bio<br />značajan ni u pogledu smanjenja centralne makularne debljine kao ni na osnovu pobolj&scaron;nja vidne o&scaron;trine. Tretman bevacizumabom samostalno ili u kombinaciji sa laserom je efikasniji u tretmanu DME u odnosu na konvencionalni tretman laserfotokoaguacijom koji potvrđeno dovodi do stabilizacije stanja. Značaj ove studije je potvrda efikasnosti i bezbednosti jednog novog oblika lečenja koji samostalno ili u kombinaciji sa laser tretmanom predstavlja novi protokol lečenja dijabetičnog makularnog edema.</p> / <p>Diabetic retinopathy is among the leading causes of acquired blindness in developed countries, as well as in developing countries. Diabetic retinopathy is one of the most frequent Diabetes Mellitus complications. Within diabetic retinopathy, diabetic macular edema (DME) is one of the earliest causes of the loss of visual acuity. Impaired vision causes decline in life quality in diabetic patients and it decreases their<br />working ability. Up to this date, laser photocoagulation treatment has not given<br />satisfactory results. Recently, new promising treatment forms have emerged, including the intravitreal application of vascular endothelium growth factor (VEGF inhibitors), which lead to stabilization of the vessel wall. The aim of this study is to evaluate the efficacy of DME treatment consisting of intravitreal&nbsp; VEGF inhibitor application alone or as a part of combined treatment (intravitreal VEGF inhibitor plus laser photocoagulation) compared with conventional laser treatment alone. The effect of treatment was evaluated according to morphological parameters by measuring central macular thickness (CMT) in &mu;m with optical coherence tomography, and according to functional parameter by visual acuity in log MAR scale. In this prospective randomized clinical trial, with minimum follow up of 6 months, in experimental group 51 patient, or 84 eyes were treated with bevacizumab (VEGF inhibitor) in 1.25 mg dosage, alone or in combination with laser. The mean reduction in was 139.15 &mu;m, which was achieved with 2.46 doses on average. The difference between the final and initial CMT values after each dos age was tatistically significant.<br />Edemas with high central macular thickness required high number of intraviteal<br />aplicatons and the reduction was higher. In our study, mean visual acuity improved significantly in 0.135 log MAR. In control group (50 patient, 92 eyes) treated with laserphotocolagulation alone, the effect on visual acuity and central acular thickness was not statistically significant. The treatment with bevacizumab alone or in combined<br />treatment is more effective in treating DME than conventional macular laser treatment alone, from both - anatomical and functional perspective. The importance of this study is confirmation of the efficacy and safety of a new form of treatment and the introduction of a new protocol for the treatment of diabetic macular edema.</p>
4

Efikasnost i bezbednost lečenja obolelih od reumatoidnog artritisa TNF-alfa inhibitorima / Efficacy and safety of the treatment with TNF-alpha inhibitors in rheumatoid arthritis patients

Maksimović Simović Marina 21 March 2018 (has links)
<p>Uvod: Reumatoidni artritis (RA) je bolest koja dovodi do ireverzibilnog o&scaron;tećenja zglobova usled čega je neophodno pri postavljanju dijagnoze započeti lečenje. TNF-alfa inhibitori predstavljaju revolucionarno otkriće u lečenju RA, pri čemu su najče&scaron;će kori&scaron;ćeni Etanercept i Adalimumab. Oni nisu efikasni kod svih pacijenata kod kojih se primene, a mehanizmi gubitka odgovora nisu jasni. Cilj rada je odrediti uticaj Etanercepta i Adalimumaba na aktivnost bolesti (merenjem DAS28 SE i DAS28 CRP skora) i funkcionalni status pacijenata (merenjem HAQ-DI upitnika), broj bolnih i otečnih zglobova pre i tokom godinu dana primene ovih lekova, kao i utvrditi povezanost koncentracije Etanercepta i Adalimumaba u krvi sa vrednostima DAS28 SE u momentu odreĎivanja koncentracije leka. Praćena je i učestalost neželjenih efekata kod pacijenata lečenih sa ova dva leka. Ispitan je i uticaj primene Metotreksata na nivoe lekova u krvi, kao i doza Metotreksata pre i 6 meseci nakon uvoĎenja Etanercepta ili Adalimumaba. Metode: Studija je sprovedena u Specijalnoj bolnici za reumatske bolesti i Klinici za nefrologiju i kliničku imunologiju, Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu i obuhvatila je 88 pacijenata kod kojih je postavljena dijagnoza RA, od kojih je 49 bilo lečeno Etanerceptom, a 39 Adalimumabom. Analizirana je medicinska dokumentacija, a nakon početka primene TNF-alfa inhibitora svim ispitanicima je u toku godinu dana svaka tri meseca raĎena kontrola koja je podrazumevala anamnezu i fizički pregled, analizu biohemijskih nalaza krvi, merena je aktivnost bolesti merenjem indeksa aktivnosti bolesti DAS28 SE i DAS28 CRP i raĎena procena funkcionalnog statusa tako &scaron;to je pacijent popunjavao HAQ-DI upitnik. Rezultati: Aktivnost RA merena DAS28 SE i DAS28 CRP indeksima, funkcionalni status meren HAQ-DI upitnikom, broj bolnih i otečenih zglobova i vrednosti reaktanata akutne faze značajno su veći pre početka terapije Etanerceptom i Adalimumabom i smanjuje se tokom prvih 6 meseci lečenja ovim lekovima i potom se taj efekat terapije održava do kraja perioda praćenja. Nema statistički značajne razlike u poreĎenju Etanercepta i Adalimumaba u odnosu na učestalost neželjenih dejstava. Doza Metotreksata je statistički značajno manja 6 meseci nakon upotrebe biolo&scaron;kog leka Etanercept i Adalimumab. Pacijenti lečeni Metotreksatom uz Adalimumab imali su statistički značajno veće nivoe leka, nego oni koji ga nisu koristili. Zaključak: TNF-alfa inhibitori ne dovode do zaustavljanja bolesti kod svih pacijenata kod kojih se primene. Mehanizam gubitka odgovora na terapiju TNF-alfa inhibitorima nije jasan. Kako bi se donela najbolja odluka za pacijenta, neophodno je odrediti nivo leka u krvi, kao i nivo antitela na lek prilikom svake promene stanja pacijenta. Za sada nema dovoljno studija koje ukazuju da li postoji veza izmeĎu ekspresije TNF-alfa gena i nivoa TNF-alfa u krvi, te da li bi se merenjem TNF-alfa u krvi mogla korigovati terapija i doza TNF-alfa inhibitora &scaron;to će verovatno biti predmet budućih istraživanja.</p> / <p>Rheumatoid Arthritis (RA) is a disease that leads to irreversible joint damage, which makes necessary to start treatment when the diagnosis is set. TNF-alpha inhibitors represent a revolutionary discovery in the treatment of RA, and the most commonly used are Etanercept and Adalimumab. They are not effective in all patients, and the mechanisms of loss of response are not clear. The aim of this study is to determine the effect of Etanercept and Adalimumab on disease activity (by measuring DAS28 SE and DAS28 CRP score) and the functional status of patients (by measuring the HAQ-DI questionnaire), the number of painful and swollen joints before and during the first year of administration of these drugs. Also, it was determined a correlation between the concentration of Etanercept and Adalimumab in blood and the values of DAS28 SE at the moment of drug concentration measurement. The incidence of adverse effects in patients treated with these two drugs was also observed. It was examined the effect of Methotrexate on drug levels in the blood as well as the dose of Methotrexate before and 6 months after the introduction of Etanercept or Adalimumab. Methods: The study was conducted at the Special Hospital for Rheumatic Diseases and the Clinic of Nephrology and Clinical Immunology, Clinical Center of Vojvodina in Novi Sad. It included 88 patients with RA, 49 were treated with Etanercept and 39 with Adalimumab. Medical documentation was analyzed, and during the first year of TNF-alpha inhibitor administration, every three months were done anamnesis and physical examination, analysis of blood biochemical findings, measurements of the disease activity with DAS28 SE and DAS28 CRP score and a functional status assessment with the HAQ-DI questionnaire. Results: Disease activity measured by DAS28 SE and DAS28 CRP scores, functional status measured with HAQ-DI questionnaire, number of painful and swollen joints and acute phase reactant values are significantly higher before Etanercept and Adalimumab therapy and decreased during the first 6 months of treatment with these drugs and then this effect of therapy is maintained until the end of the monitoring period. There is no statistically significant difference in the comparison of Etanercept and Adalimumab with respect to the frequency of adverse events. The dose of Methotrexate was statistically significantly lower for 6 months after the use of Etanercept and Adalimumab. Patients treated with Methotrexate and Adalimumab had statistically significantly higher drug levels than those who did not use it. Conclusion: TNF-alpha inhibitors are not effective in all patients who used them. The mechanism of loss of response to TNF-alpha inhibitors is not clear. In order to make the best decision for the patient, it is necessary to determine the drug level in the blood as well as the level of antibodies to the drug in each change in the patient&#39;s condition. For now, there are not enough studies to indicate whether there is a link between expression of the TNF-alpha gene and the level of TNF-alpha in the blood, and whether the measurement of the TNF-alpha in blood could be used for therapy correction and change of dose of TNF-alpha inhibitor, which is likely to be the subject of the future research.</p>

Page generated in 0.0602 seconds