• Refine Query
  • Source
  • Publication year
  • to
  • Language
  • 2
  • Tagged with
  • 2
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • About
  • The Global ETD Search service is a free service for researchers to find electronic theses and dissertations. This service is provided by the Networked Digital Library of Theses and Dissertations.
    Our metadata is collected from universities around the world. If you manage a university/consortium/country archive and want to be added, details can be found on the NDLTD website.
1

Дијагностичка вредност мобилне дигиталне радиографије у процени позитивности ресекционих хируршких маргина код карцинома дојке / Dijagnostička vrednost mobilne digitalne radiografije u proceni pozitivnosti resekcionih hirurških margina kod karcinoma dojke / Diagnostic value of mobile digital specimen radiography in evaluation of breast cancer resection margins

Ranisavljević Milan 07 September 2020 (has links)
<p>Karcinom dojke predstavlja najče&scaron;ću malignu neoplazmu među ženskom populacijom, a po&scaron;tedna terapija dojke, preferirani je model lečenja bolesnica u ranom stadijumu bolesti. Smatra se da je optimalna hirur&scaron;ka resekciona margina 2 mm. Opisano je mnogo metoda koje služe za intraoperativnu proveru suficijentnosti resekcione hirur&scaron;ke margine i sve one imaju svoje prednosti i mane. Ciljevi ove studije bili su da se utvrdi, da li postoji statistički značajna razlika u određivanju &scaron;irine negativne resekcione hirur&scaron;ke margine izražene u milimetrima pri operacijama karcinoma dojke upotrebom palpatorne metode i intraoperativne mobilne radiografije, poređenjem nalaza merenja hiruga sa većim i manjim iskustvom u hirurgiji karcinoma dojke kao i nalaza radiologa u odnosu na patohistolo&scaron;ku ex tempore analizu. Istraživanje je sprovedeno kao retrospektivno&ndash;prospektivna studija na Klinici za operativnu onkologiju, Instituta za onkologiju Vojvodine i obuhvatilo je 150 bolesnica kod kojih je preoperativno dijagnostikovan karcinom dojke. Kriterijum za uključenje u studiju bilo je izvođenje po&scaron;tedne operacije dojke sa ili bez disekcije ipsilaterale aksile, dok su iz studije isključene bolesnice kod kojih nije bilo moguće izvesti po&scaron;tednu operaciju dojke, one sa radiolo&scaron;ki potvrđenom diseminovanom bole&scaron;ću, kao i bolesnice koje su ranije operisane zbog karcinoma iste dojke. Kod svih 150 ekstirpiranih karcinoma dojke urađena je procena &scaron;irine resekcione hirur&scaron;ke margine intraoperativno palpatornom metodom, zatim na aparatu za mobilnu digitalnu radiografiju, te radiogram analiziran od strane iskusnog i manje iskusnog hiruga u hirurgiji karcinoma dojke, kao i radiologa te upoređen sa nalazom ex tempore patohistolo&scaron;ke analize. Definitivna &scaron;irina resekcione hirur&scaron;ke margine potvrđena je na parafinskim patohistolo&scaron;kim preparatima. Srednja vrednost praćenja bolesnica, postoperativno, iznosila je 100,97 nedelja. Najveći broj bolesnica pripadao je starijoj životnoj dobi (56,67%). Preoperativna lokalizacija klinički nepalpabilnih tumora u dojci urađena je kod 52 (34,67%) bolesnice. Najče&scaron;će se tumor prezentovao kao solitarni fokus sa okolnim ognji&scaron;tima in situ karcinoma (72, 48%), dok je najče&scaron;ći histolo&scaron;ki subtip bio duktalni invazivni karcinom dojke (112 (74,67%)). Najveći broj operacija dojke okarakterisan je kao kvadrantektomija (85 (56,67)), dok je najučestalija operacija aksile bilo određivanje limfnog čvora stražara (119 (79,33%). Analizom rada aparata za mobilnu digitalnu radiografiju do&scaron;li smo do saznanja da nema statistički značajne razlike u oceni kvaliteta radiograma i &scaron;irine resekcione hirur&scaron;ke margine merene na aparatu za mobilnu digitalnu radiografiju između iskusnog hirurga i radiologa. Statistički značajna razlika nije uočena ni pri merenju &scaron;irine resekcione hirur&scaron;ke margine izražene u milimetrima na aparatu za mobilnu digitalnu radiografiju od strane iskusnog hirurga i radiologa u odnosu na ex tempore patohistolo&scaron;ku analizu, dok je ista uočena nakon definitivne patohistolo&scaron;ke analize. &Scaron;ansa doresekcije tkiva dojke nakon merenja na aparatu za mobilnu digitalnu radiografiju je 1,4 puta veća nego nakon patohistolo&scaron;ke ex tempore analize. Lokalni recidiv javio se kod jedne pacijentkinje tokom perioda praćenja. Ne postoji statistički značajna razlika u određivanju &scaron;irine resekcione hirur&scaron;ke margine izražene u milimetrima upotrebom aparata za mobilnu digitalnu radiografiju od strane iskusnog hirurga i radiologa u odnosu na patohistolo&scaron;ku ex tempore analizu, dok ista postoji nakon analize radiograma od strane manje iskusnog hirurga. Palpatorna metoda se ne može smatrati sigurnom metodom u određivanju &scaron;irine hirur&scaron;ke resekcione margine. Ne postoji statistički značajna razlika u broju doresekcije tkiva dojke između hirurga sa različitim hirur&scaron;kim iskustvom.</p> / <p>Breast cancer is the most common malignant neoplasm in the female population, and conservative breast therapy is the preferred treatment model for patients in early stages of the disease. The optimal surgical resection margin, from healthy breast tissue around the primary tumor is 2 mm. Many methods have been described that serve to check the resection margin during breast conservative surgery and all of them have their advantages and disadvantages. The aim of this study was to determine whether there was a statistically significant difference in the determination of the width of the negative resection margin expressed in millimeters in breast cancer surgery using palpatory method and intraoperative mobile specimen radiography, comparing the findings of measuring of surgeons with greater and lesser experience in breast cancer surgery as well as the findings of the radiologist in relation to histopathological ex tempore and definitive histopathological analysis. The study was conducted as a retrospective - prospective study at the Clinic for Operative Oncology, Oncology Institute of Vojvodina and included 150 patients who were preoperatively diagnosed with breast cancer. The criterion for inclusion in the study was the opportunity to perform breast conservative surgery with or without complete axillary lymph node dissection. Patients that were treated with breast amputation, those with radiological confirmed disseminated disease, as well as patients previously operated from cancer were excluded from the study. For all 150 extirpated breast cancers, an estimate of the width of the resection surgical margin was performed intraoperatively with a palpatory method, followed by measuring on device for mobile specimen digital radiography, and a radiogram was analyzed by an experienced and less experienced surgeon in breast cancer surgery, as well as by a radiologist and compared with an ex tempore histopathological analysis. The definitive width of the resection surgical margin was confirmed on histopathological preparations. The mean follow-up, postoperatively, was 100.97 weeks. The majority of patients belonged to the elderly age (56.67%). Preoperative localization of clinically impalpable breast tumors was performed in 52 (34.67%) patients. Most often the tumor was presented as a solitary focus with surrounding foci of in situ cancer (72, 48%), while the most common histological subtype was invasive ductal breast cancer (112 (74.67%)). The majority of breast operations were characterized like quadrantectomy (85 (56.67)), while the most frequent axillary surgery was the determination of the sentinel lymph node (119 (79.33%). No significant difference was observed in the evaluation of radiography quality and the width of the resection surgical margin measured on the mobile digital radiography device between the experienced surgeon and the radiologist. No statistically significant difference was observed in the measurement of the width of the resection surgical margin expressed in millimeters on the mobile digital radiography device by the experienced surgeon and radiologist versus ex tempore histopathological analysis, while the statistical difference was observed after definite histopathological analysis. The chance of breast tissue reexcision after measurement on a mobile digital radiography device is 1.4 times higher than after histopathological ex tempore analysis. Local relapse occurred in one patient during the follow-up period. There is no statistically significant difference in the determination of the width of the resection surgical margin expressed in millimeters using a mobile digital radiography device by an experienced surgeon in breast cancer surgery and radiologist with respect to histopathological ex tempore analysis. However, the statistical difference exists after radiogram analysis by a less experienced surgeon. The palpatory method cannot be considered as a safe method in determining the width of a surgical resection margin. There is no statistically significant difference in the number of breast tissue additional resections between surgeons with different surgical experience.</p>
2

Поетика постмодернизмау драмама Александра Поповића(књижевни поступци, деконструкција темељних образаца, ново читање традиције) / Poetika postmodernizmau dramama Aleksandra Popovića(književni postupci, dekonstrukcija temeljnih obrazaca, novo čitanje tradicije) / The Poetics of Postmodernismin the dramas of Aleksandra Popovic(literary procedures, the deconstruction of the basic patterns, a new reading of the tradition)

Todorić Gordana 31 January 2015 (has links)
<p>U na&scaron;em radu poku&scaron;aćemo da, na korpusu drama za odrasle, koje su u &scaron;tampanom obliku dostupne javnosti, izdvajanjem samo nekih interpretativnih problema, ukažemo na ono za &scaron;ta pretpostavljamo da je po-etička osnova Popovićevog rukopisa. Njihova priroda nametnula je aparaturu i strategije koje pripadaju postmodernizmu. To je stoga &scaron;to i sam pisac, verujemo, jeste postmoderni pisac.<br />Pre svega, Popovićev opus hronolo&scaron;ki posmatrano, interferira s postmodernizmom u srpskoj književnosti, pa nas zanima priroda veze ove dve pojave. Takođe, u Popovićevom delu značajno je prisutna, prvenstveno jezička, građa preuzeta iz srpskog književnog nasleđa, te tradicionalne kulture, a upravo je odnos prema tradiciji jedno od relevantnih pitanja koje postmoderna postavlja. Slično se može reći i za problem književnog redefinisanje obrazaca kulture. Doslednim preoblikovanjem farse, temeljnim postupka prema žanru kojim se A. Popović služi, on je ne samo na tragu op&scaron;tih književnih težnji dvadesetog veka, nego posebnim poetskim postupcima čini vidljivim one kulturne pojave koje su u vreme nastanka Popovićevog opusa bitno uticale na kulturnu matricu Srbije, ali i naznačile ono &scaron;to će se u kulturi (pa tako i u književnosti) tek dogoditi.<br />U hermetičnim tekstovima, dakle onima koje smo svrstali u drugu tendenciju Popovićevog opusa, predstavljanje značenja kao nepredstavljivog, realizovano je i kao igranje (jezičkih) igara, &scaron;to je drugo ime za apofatičku misao koja, verujemo, prožima Popovićevo celokupno delo. Nihilizam neće zavr&scaron;iti u samoubistvu nijednog njegovog lika (&scaron;to bi predstavljalo tragičnu preteču postdramskog teatra u verziji Sare Kejn), nego u samožrtvovanju (u drami Afera Ljiljak i njenom negativu &ndash; Ružičastoj noći), svojevrsnoj razradi Popovićeve teme potrage, koja signalizira su&scaron;tinsko nepristajanje na logos vidljive stvarnosti. On zna da je nasleđeni koncept o diskurzivnim hijerarhijama &ndash; obmana, ali nije napustio ideju potrage za aksisom.<br />Time &scaron;to problematizuje binom centar-margina, &scaron;to dekonstrui&scaron;e velike narative kulture uspostavljajući tako svojevrsni kontinuitet s nasleđem (i onim koje je ostalo skrajnuto), &scaron;to ukida hijerarhije kulturnih kodova, &scaron;to tematizacijom jezika diskutuje metafiziku prisustva i označiteljske prakse kulturnog kanona kojem pripada, Popović postavlja okvir za (re)konstrukciju poetičkih načela svog opusa. Konačno, tezom o apofatizmu, koja svoju paralelu ima u ruskom postmodernizmu, ma koliko na prvi pogled bila nespojiva s Popovićem i njegovim dramama, onakvim kako ga pamti ideolo&scaron;ki opterećeno književnoj nasleđe, verujemo da odgovaramo na pitanje za&scaron;to Popović pi&scaron;e, tada i tako.</p> / <p>In our paper-work we shall try, concerning the corpus of dramas for adults, which are in printed forms available to the public, to point to what we assume is po-etic basis of Popovic&#39;s writings, by singling out certain interpretative problems. The nature of those works imposed apparatus and strategies that belong to the postmodernism. It is because the writer himself, as we belive, is postmodern writer.<br />First of all, Popovic&#39;s oeuvre, chronologically speaking, interferes with postmodernism in Serbian literature and we are interested in the conection between these two phenomena. Also, in his literary work there is a significal presence of, primarly linguistic, material taken from Serbian literary heritage and traditional culture, and the relationship to the tradition is the one of the relevant questions that postmodernism raises. The same can be said about the problem of literary redefining cultural patterns. By consequent reshaping of farce genre аs the fundamental Popovic`s mood, he is not just on the trail of XXth century<br />literary aspiration, but through special poetic procedures he makes visible those cultural phenomena that had, at the time when Popovic`s oeuvre appeared, significant impact on cultural matrix of Serbia and indicate what in culture (incuding literature) will only happen in the future.<br />In hermetic texts, those considered as the second tendency of Popovic`s oeuvre, representing void as unimaginable, implemented as a play (language) games, is another name for the apophatism, which, we believe, permeates entire Popovic`s oeuvre. Nihilism will not end up in suicide of any of his characters (which would be a tragic forerunner of postdramatic theater in Sarah Kane`s version) but in self-sacrificing (in drama Afera Ljiljak and its opposite &ndash; Ružičasta noć), a kind of working out of Popovic`s theme &ndash; quest, which signals a fundamental refusa of visible reality. He knows that inherited concept of discursive hierarchies is deception but he did not abandon the idea of searching for Axis.<br />By problematizing binary opposition center &ndash; margine, by deconstruction of the grand narratives of culture which means establishing specific kind of continuity with legacy (even with those remained sidelined), by terminating the hierarchy of cultural codes, by discussing the metaphysics of presence and practice of signification to which he belongs (by focussing language), Popovic sets the framework for (re)construction оf poetic principles of his ouvre.<br />Finally, through the thesis on apophatism which has its parallel in Russian postmodenism, although, at first glance, that thesis is incompatible with Popovic and his dramas, as it is remembered by ideologically laden literary legacy, we believe that we have answered the question why Popovic has been writing, then and so.</p>

Page generated in 0.0313 seconds