Spelling suggestions: "subject:"toksikologia"" "subject:"leksikologija""
1 |
Sudskomedicinski aspekti promene koncentracije etanola u biološkim uzorcima čuvanim u kontrolisanim laboratorijskim uslovima / Medicolegal aspects of ethanol concetration changes in biological samples under controlled laboratory conditionsMaletin Miljen 20 September 2016 (has links)
<p>Određivanje koncentracije etanola u telesnim tečnostima, pre svega u krvi, neophodan je uslov da bi se ustanovio uticaj alkoholemije na psihomotorne sposobnosti. Poznavanje stabilnosti lekova, droga i metabolita u biološkim uzorcima je od ključne važnosti kada se ukaže potreba za ponovljenom analizom i evaluacijom rezultata u sudskom postupku. Osnovni ciljevi ovog rada su da se uz pomoć HS-GC metode (hedspejs gasna hromatografija) ustanovi da li postoji statistički značajna promena koncentracije etanola u uzorcima krvi dobijenih od živih osoba i u biološkim uzorcima uzorcima sa autopsijskog materijala. Na osnovu rezultata potrebno je bilo utvrditi u kojem tipu uzorka uzetog sa lešnog materijala postoji najmanja promena koncentracije tokom perioda čuvanja uzorka. Istraživanje je bilo otvoreno, randomizirano i prospektivnog tipa. Biološki uzorci krvi krvi živih osoba i lešnog materijala (krv, mokraća i staklasto telo) uzimani su metodom slučajnog izbora, u rasponu alkoholemije od 0,1 mg/ml do 5 mg/ml. Nakon inicijalne dvostruke analize, jedan biološki uzorak čuvan je u trajanju od 180 dana, dok je drugi otvaran i analiziran nakon 60, 120 i 180 dana. Ukupan broj analiza alkoholemije u krvi živih osoba iznosio je 500. Ukupan broj analiza koncentracije etanola u krvi, mokraći i staklastom telu sa leševa iznosio je 360. Etanol je u uzorcima krvi živih osoba, kao i u biološkim uzorcima sa autopsijskog materijala određivan metodom HS GC. Tokom čuvanja bioloških uzoraka u periodu od šest meseci ustanovljeno je da je došlo do značajnog smanjenja koncentracije etanola u svim analiziranim uzorcima, nezavisno od njegovog porekla. Promena koncentracije etanola tokom čuvanja u zavisnosti je od tkivne vrste uzorka, inicijalne alkoholemije, dužine čuvanja, integriteta vijala i čepova, temperature, odnosa tečne i gasne faze, prisustva konzervansa i potencijalnog intermitentnog otvaranja radi analiza.</p> / <p>Determination of ethanol concentration in body fluids, especially blood, is a necessary objective to establish the influence of alcohol on psychomotor skills. Knowing the stability of medicines, drugs and metabolites in biological samples is of crucial importance when there is a need for repeated analysis and result evaluation in court. The main objectives of this work were to determine whether there was a statistically significant change in ethanol concentration in blood samples obtained from living subjects and from autopsy material, by using HS-GC method (headspace gas chromatography). Based on the results it was necessary to determine which type of sample collected from autopsy showed the lowest change in concentration during the storage period. The study was open, randomized and prospective. Biological samples of living person's blood and autopsy biological samples (blood, urine and the vitreous humor) were taken at random, in the level range between 0.1 mg/ml and 5 mg/ml. After an initial duplicate analysis, one biological sample was stored for a period of 180 days, while the other was opened and analyzed after 60, 120 and 180 days. Total number of analysis of living person's blood samples was 500. The total number of analysis of autopsy biological samples was 360. All concentrations were determined by HS-GC method. During the storage, results showed that there has been a significant decrease in the concentration of ethanol in all of the analyzed samples, regardless of its origin. The level of this change was dependent on the type of tissue sample, initial alcohol concentration, duration of storage, integrity of the vials and stoppers, temperature, ratio of liquid and gas phases, presence of preservatives and intermittent opening for analysis.</p>
|
2 |
Tkivna i krvna distribucija toksikološki aktivnih jedinjenja iz ricinusa (Ricinus communis L. 1753, Euphorbiaceae) i njihov sudskomedicinski značaj / Tissue and blood distribution toxicologically active compounds from castor bean (Ricinus communis L. 1753, Euphorbiaceae) and their forensic importanceRadosavkić Radosav 28 September 2017 (has links)
<p>Ricin je prirodni protein, toksin koji spada među najpristupačnije i najsmrtonosnije otrove. Nalazi se u biljci Ricinus (Ricinus communis), sa najvećim sadržajem u semenu (1-5 %). Ricin se smatra potencijalnim bioterorističkim oružjem i prema riziku za ljudsko zdravlje svrstan je u B kategoriju biološkog oružja. U novije vreme korišćen je za konstruisanje imunotoksina protiv tumorskih ćelija u terapiji maligniteta. Dokumentovana su mnoga trovanja ricinom, kako zadesna, tako i samoubilačka i ubilačka. U tu svrhu koristilo se intaktno seme ricinusa ili ekstrahovani ricin. Osim ricina, u semenu ricinusa je prisutan toksični alkaloid ricinin u količini 0.3-0.8 %. Ricinus je jedini poznati prirodni izvor ricinina, koji se ko-ekstrahuje sa ricinom iz semena biljke. Ricinin se jednostavno detektuje u kliničkim uzoracima metodom tečne hromatografije i masene spektrometrije i, s obzirom na komplikovanu identifikaciju ricina u biološkim uzorcima, smatra se biomarkerom za intoksikaciju ricinusom, odnosno ricinom. Osnovni ciljevi ovog istraživanja su da se uz pomoć HS-GC metode i patohistološkom analizom dokaže prisustvo ricinina u krvi laboratorijskih pacova u odnosu na vremenski interval koji je protekao od oralne aplikacije suspenzije do vremena žtvovanja, da se odredi distribucija i koncentracija ricinina u organima laboratorijskih pacova u različitim vremenima žrtvovanja, kao i da se utvrdi da li postoji značajna razlika u razvoju patomorfoloških promena na organima laboratorijskih pacova u različitim vremenima žrtvovanja. Istraživanje je bilo otvoreno, randomizirano i prospektivnog tipa. Laboratorijski pacovi su u istom vremenu oralno tretirani suspenzijom koja je sadržaja subletalnu koncentraciju ricina. Nakon žrtvovanja u precizno definisanim vremenskim intervalima uzeti su uzorci krvi i unutrašnjih organa radi daljih analiza. Odgovarajući uzorci su analizirani metodom HC-GS u cilju određivanja koncentracije i distribucije ricinina, kao pouzdanog markera trovanja ricinom, u krvi i unutrašnjim organima. Takođe je izvršena patohistološka analiza uzoraka tkiva unutrašnjih organa u cilju utvrđivanja promena izazvanim delovanjem ricina u odnosu na vreme proteklo od aplikacije suspenzije. Dobijeni rezultati su obrađeni odgovarajućim statističkim metodama. Rezultati istraživanja omogućavaju standardizaciju postupaka odabira reprezentativnih uzoraka prilikom sumnje na trovanje ricinusom i metode dokazivanja akutnog trovanja. Na taj način može se pouzdano i efikasno dokazati trovanje ricinusom.</p> / <p>Ricin is a naturally occurring protein, a toxin which belongs to the category of the most accessible and the most lethal poisons. It is obtained from the castor oil plant ( Ricinus communis), whose seeds contain its highest content (1-5%). Ricin is also thought to be a potential weapon of bioterrorism and taking into account the risk for human health, it is classified as a biological weapon category B. Lately it has been used for the construction of the immunotoxins against tumor cells in the therapy of malignant diseases. Numerous poisonings using ricin have been documented, not only accidental poisoning, but also in case of suicides and homicides. In those cases, intact ricin seeds or extracted ricin were used. Apart from ricin, castor oil plants also contain a toxic alkaloid ricinine (0.3-0.8%). Castor oil plants are the only known natural source of ricinine, which is co-extracted with ricin from the seeds of this plant. Ricinine is simply detected in clinical samples by using the method of liquid chromatography and mass spectrometry. Taking into account a complicated identification of ricin in biological samples, it is considered to be a biomarker for the intoxication by castor oil plant, or ricin itself. The main aim of this research is to use the HS-GC method and pathohistological analysis in proving the existence of ricinine in the blood of experimental rats in relation to the time interval between the oral application of solution of castor seeds in water and the time of sacrificing, to determine the distribution and concentration of ricinine in the organs of experimental rats, as well as to establish whether there was a significant difference in the development of pathomorphological changes on the organs of experimental rats at various points of sacrificing. The research was open, randomised and prospective. Experimental rats were simultaneously orally tested by the solution which contained sublethal concentration of ricin. After sacrificing, blood samples were taken from inner organs in specifically defined intervals of time and used for further analysis. The appropriate samples were analysed by HC-GS method in order to determine the concentration and distribution of ricinine as a reliable marker of ricin poisoning in blood and inner organs. Also, pathohistological analysis of the samples of inner organ tissues was made with the purpose of establishing the changes caused by the effects of ricinine in relation to time which passed from the application of the solution. The obtained results were processed by appropriate statistical methods. The results of this research allow for the standardisation of the actions in selecting the representative samples in case there is a possibility of ricin poisoning and the method of proving the acute poisoning. Following these steps, ricin poisoning can be proved in a reliable and an efficient way.</p>
|
Page generated in 0.0316 seconds