Return to search

Režimi čulnosti u modernom evropskom pesništvu (Georg Trakl , T.S. Eliot, Miloš Crnjanski)

<p>U disertaciji se pokazuje na koji način moderni režim čulnosti učestvuje u konstituisanju modernog evropskog pesni&scaron;tva i kako ono kao odgovor na njegove propozicije, sebi svojstvenim strategijama, uspostavlja alternativne režime, pretendujući da izvr&scaron;i preraspodelu čulnosti. Istraživanje se koncentri&scaron;e na poeziju T. S. Eliota, Georga Trakla i Milo&scaron;a Crnjanskog, kao nomoteta modernizma u njihovim nacionalnim književnostima.<br />Polazi&scaron;te ove disertacije je shvatanje prema kome ljudska čulnost nije uslovljena samo fiziolo&scaron;kim procesima, već je, takođe, oposredovana kulturnim konstruktima, formiranim u na određenom mestu i u određenom vremenu, čime se čulnost razumeva kao istorijski i kulturno proizveden način spoznaje i razumevanja. Kao obrazloženje ovog stava u radu se daje rekonstrukcija istorijskog kretanja mi&scaron;ljenja o čulnosti, od Kanta i Baumgartena, preko &Scaron;ilera, Fihtea i Novalisa, do Hegela, Marksa i Ničea. Teorijsko teži&scaron;te rada je, međutim, mi&scaron;ljenje savremenog francuskog filozofa Žaka Ransijera. On pokazuje kako je čulnost organizovana u određene strukture, koje su objedinjene u onome &scaron;to on naziva režimom čulnosti, kao sistemom očiglednih činjenica čulnog opažanja koje istovremeno ukazuju na postojanje nečega<br />zajedničkog, ali i na podelu koja određuje delove i pozicije unutar zajednice, kao i način na koji individue učestvuju u ovoj podeli. Odnos između režima čulnosti i književnosti zavisi je od njenog institucionalnog mesta u datoj zajednici, a Ransijer u ovom smislu prepoznaje tri velike konfiguracije: etiči režim slika, reprezentativni režim i estetski režim. Budući da je na&scaron;e istraživanje istorijski locirano u periodu modernosti, za njega će biti presudan estetski režim u kome se forme opažanja stvarnosti i forme umetničkog stvaranja poklapaju, &scaron;to znači da književnost može da se razume kao estetska praksa (stgrč. aisthesis, čulno opažanje, praxis, delatnost sobodnih ljudi). Ovo joj omogućava da interveni&scaron;e u režimu čulnosti, odnosno da vr&scaron;i preraspodelu onoga &scaron;to je vidljivo i izrecivo.<br />Da bi se pokazalo kako se ova intervencija odigrava, potrebno je izložiti sredi&scaron;nje mehanizme režima čulnosti u kome se moderno pesni&scaron;tvo javlja, &scaron;to činimo tako &scaron;to posežemo za analizama modernih istoričara čulnosti (Jute, Hir&scaron;felder, Smit, Klasen, Hauz, Brodel, Korben, Onfre itd). Njihovi uvidi omogućavaju nam da skiciramo stanje u domenima vida, sluha, mirisa, ukusa i dodira, koji su pozornica na kojima se odigrava data estetska praksa.<br />Sredi&scaron;nji deo rada je analiza poezije Eliota, Trakla i Crnjanskog, odnosno načina na koji ovi pesnici teže da, kao odgovor na iskustvo fragmentacije i kompromitovanja transcendencije, prateći pesničku misao formiranu sa romatizmom i simbolizmom, prevaziđu okvire modernog režima čulnosti i pronađu osnov novog režima. Svaki od pesnika, uprkos konsenzusa oko poetičkih pretpostavki, nudi različit odgovor na ovaj probem, budući da na različit način konstrui&scaron;e figuru modernog čoveka i sliku stvarnosti u kojoj se on na&scaron;ao. U modernoj stvarnosti oni vide gubljenje identiteta subjekta, prouzrokovanu ili nedostatkom svesti o sopstvenoj natčulnoj su&scaron;tini ili nedostatkom dobre zajednice posredstvom koje se uspostavlja njegova stabilnost. Eliot kritikuje i odbacuje modernog čoveka jer se u potpunosti okrenuo materijalnoj stvarnosti, Trakl ga pokazuje u njegovoj neprestanoj oscilaciji između žrtve i zločinca, dok ga Crnjanski vidi kao pripadnika populacije<br />prema kojoj je režim počinio neiskupivu nepravdu. Kao alternativu i mogućnost iskupljenja ovi pesnici nude različite odgovore, od zajednice vernika okupljenih oko i&scaron;ekivanja natčulnog (Eliot), preko ruralnih fiturgijskih zajednice koje bi čuvale dinamičku granicu sa divljinom i spolja&scaron;njo&scaron;ću (Trakl), do simulakruma nacionalne zajednice koja bi bila garant smisla i ovozemaljske radosti pojedinca (Crnjanski). U disertaciji se, konačno, nudi i osvrt na ambivalentne efekte njihovog pesni&scaron;tva u zajednicama u kojima se ono javilo.</p>

Identiferoai:union.ndltd.org:uns.ac.rs/oai:CRISUNS:(BISIS)101374
Date01 July 2016
CreatorsBradić Stevan
PublisherUniverzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet u Novom Sadu, University of Novi Sad, Faculty of Philosophy at Novi Sad
Source SetsUniversity of Novi Sad
LanguageSerbian
Detected LanguageUnknown
TypePhD thesis

Page generated in 0.0023 seconds