Return to search

Tkivna i krvna distribucija toksikološki aktivnih jedinjenja iz ricinusa (Ricinus communis L. 1753, Euphorbiaceae) i njihov sudskomedicinski značaj / Tissue and blood distribution toxicologically active compounds from castor bean (Ricinus communis L. 1753, Euphorbiaceae) and their forensic importance

<p>Ricin je prirodni protein, toksin koji spada među najpristupačnije i najsmrtonosnije otrove. Nalazi se u biljci Ricinus (Ricinus communis), sa najvećim sadržajem u semenu (1-5 %). Ricin se smatra potencijalnim bioterorističkim oružjem i prema riziku za ljudsko zdravlje svrstan je u B kategoriju biolo&scaron;kog oružja. U novije vreme kori&scaron;ćen je za konstruisanje imunotoksina protiv tumorskih ćelija u terapiji maligniteta. Dokumentovana su mnoga trovanja ricinom, kako zadesna, tako i samoubilačka i ubilačka. U tu svrhu koristilo se intaktno seme ricinusa ili ekstrahovani ricin. Osim ricina, u semenu ricinusa je prisutan toksični alkaloid ricinin u količini 0.3-0.8 %. Ricinus je jedini poznati prirodni izvor ricinina, koji se ko-ekstrahuje sa ricinom iz semena biljke. Ricinin se jednostavno detektuje u kliničkim uzoracima metodom tečne hromatografije i masene spektrometrije i, s obzirom na komplikovanu identifikaciju ricina u biolo&scaron;kim uzorcima, smatra se biomarkerom za intoksikaciju ricinusom, odnosno ricinom. Osnovni ciljevi ovog istraživanja su da se uz pomoć HS-GC metode i patohistolo&scaron;kom&nbsp; analizom dokaže prisustvo ricinina u krvi laboratorijskih pacova u odnosu na vremenski interval koji je protekao od oralne aplikacije suspenzije do vremena žtvovanja, da se odredi distribucija i koncentracija ricinina u organima laboratorijskih pacova u različitim vremenima žrtvovanja, kao i da se utvrdi da li postoji značajna razlika u razvoju patomorfolo&scaron;kih promena na organima laboratorijskih pacova u različitim vremenima žrtvovanja. Istraživanje je bilo otvoreno, randomizirano i prospektivnog tipa. Laboratorijski pacovi su u istom vremenu oralno tretirani suspenzijom koja je sadržaja subletalnu koncentraciju ricina. Nakon žrtvovanja u precizno definisanim vremenskim intervalima uzeti su uzorci krvi i unutra&scaron;njih organa radi daljih analiza. Odgovarajući uzorci su analizirani metodom HC-GS u cilju određivanja koncentracije i distribucije ricinina, kao pouzdanog markera trovanja ricinom, u krvi i unutra&scaron;njim organima. Takođe je izvr&scaron;ena patohistolo&scaron;ka analiza uzoraka tkiva unutra&scaron;njih organa u cilju utvrđivanja promena izazvanim delovanjem ricina u odnosu na vreme proteklo od aplikacije suspenzije. Dobijeni rezultati su obrađeni odgovarajućim statističkim metodama. Rezultati istraživanja omogućavaju standardizaciju postupaka odabira reprezentativnih uzoraka prilikom sumnje na trovanje ricinusom i metode dokazivanja akutnog trovanja. Na taj način može se pouzdano i efikasno dokazati trovanje ricinusom.</p> / <p>Ricin is a naturally occurring protein, a toxin which belongs to the category of the most accessible and the most lethal poisons. It is obtained from the castor oil plant ( Ricinus communis), whose seeds contain its highest content (1-5%). Ricin is also thought to be a potential weapon of bioterrorism and taking into account the risk for human health, it is classified as a biological weapon category B. Lately it has been used for the construction of the immunotoxins against tumor cells in the therapy of malignant diseases. Numerous poisonings using ricin have been documented, not only accidental poisoning, but also in case of suicides and homicides. In those cases, intact ricin seeds or extracted ricin were used. Apart from ricin, castor oil plants also contain a toxic alkaloid ricinine (0.3-0.8%). Castor oil plants are the only known natural source of ricinine, which is co-extracted with ricin from the seeds of this plant. Ricinine is simply detected in clinical samples by using the method of liquid chromatography and mass spectrometry. Taking into account a complicated identification of ricin in biological samples, it is considered to be a biomarker for the intoxication by castor oil plant, or ricin itself. The main aim of this research is to use the HS-GC method and pathohistological analysis in proving the existence of ricinine in the blood of experimental rats in relation to the time interval between the oral application of solution of castor seeds in water and the time of sacrificing, to determine the distribution and concentration of ricinine in the organs of experimental rats, as well as to establish whether there was a significant difference in the development of pathomorphological changes on the organs of experimental rats at various points of sacrificing. The research was open, randomised and prospective. Experimental rats were simultaneously orally tested by the solution which contained sublethal concentration of ricin. After sacrificing, blood samples were taken from inner organs in specifically defined intervals of time and used for further analysis. The appropriate samples were analysed by HC-GS method in order to determine the concentration and distribution of ricinine as a reliable marker of ricin poisoning in blood and inner organs. Also, pathohistological analysis of the samples of inner organ tissues was made with the purpose of establishing the changes caused by the effects of ricinine in relation to time which passed from the application of the solution. The obtained results were processed by appropriate statistical methods. The results of this research allow for the standardisation of the actions in selecting the representative samples in case there is a possibility of ricin poisoning and the method of proving the acute poisoning. Following these steps, ricin poisoning can be proved in a reliable and an efficient way.</p>

Identiferoai:union.ndltd.org:uns.ac.rs/oai:CRISUNS:(BISIS)104726
Date28 September 2017
CreatorsRadosavkić Radosav
ContributorsPilija Vladimir, Drašković Dragan, Matejić Suzana, Vasović Velibor, Stojiljković Goran, Vuković Radenko
PublisherUniverzitet u Novom Sadu, Medicinski fakultet u Novom Sadu, University of Novi Sad, Faculty of Medicine at Novi Sad
Source SetsUniversity of Novi Sad
LanguageSerbian
Detected LanguageEnglish
TypePhD thesis

Page generated in 0.0075 seconds