• Refine Query
  • Source
  • Publication year
  • to
  • Language
  • 8
  • 4
  • 1
  • Tagged with
  • 13
  • 10
  • 6
  • 5
  • 5
  • 4
  • 4
  • 4
  • 4
  • 4
  • 3
  • 3
  • 3
  • 3
  • 3
  • About
  • The Global ETD Search service is a free service for researchers to find electronic theses and dissertations. This service is provided by the Networked Digital Library of Theses and Dissertations.
    Our metadata is collected from universities around the world. If you manage a university/consortium/country archive and want to be added, details can be found on the NDLTD website.
11

Uticaj lokalnog anestetika na bol posle laparoskopske holecistektomije / The influence of local anesthetic on pain after laparoscopic cholecystectomy

Jovanović Dejan 28 June 2016 (has links)
<p>UVOD. Bilijarna kalkuloza je najče&scaron;će oboljenje hepatobilijarnog sistema, a holecistektomija predstavlja jedan od najče&scaron;će izvođenih operativnih zahvata. Laparoskopska holecistektomija je danas zlatni standard lečenja holelitijaze. Laparoskopska holecistektomija je pokazala pobolj&scaron;anje u klinički značajnim ishodima kao &scaron;to su skraćenje operativnog vremena, kraća hospitalizacija, smanjenje jačine i trajanja postoperativnog bola i brži povratak dnevnim i radnim aktivnostima. Postoperativna bol i vreme potpunog oporavka ostaju dva glavna problema posle nekomplikovane laparoskopske holecistektomije koje bi trebalo pobolj&scaron;ati. Bol koji je povezan sa laparoskopskom holecistektomijom je kompleksan i multifaktorijalan. On nastaje o&scaron;tećenjem tkiva, disekcijom i uklanjanjem žučne kesice iz svoje lože, stimulacijom periportalnih nerava, iritacijom dijafragme, mehaničkim i hemijskim interakcijama gasa i pneumoperitoneuma, incizijama portova. Istraživanja su označila parijetalni i visceralni bol kao dva glavna mehanizma nastanka bola kod laparoskopske holecistektomije. Bol se ne može meriti nego proceniti jer je subjektivni osećaj. Pokazalo se potrebnim da se na čvr&scaron;ćim naučnim osnovama da odgovor na pitanje da li je moguće blokirati parijetalni i visceralni bol posle laparoskopske holecistektomije u akutnoj fazi. CILJEVI. Cilj studije je da uporedi standardnu analgeziju (ne-opioidnu) (grupa O) sa davanjem parijetalne blokade (grupa P), ili davanjem visceralne blokade (grupa V), ili sa obe date blokade (grupa P+V). Primarni ishodi studije su bolesnikov procenjeni bol pre operacije i posle operacije na 1, 2, 4, 6, 12, 24, 48 sati i 7. dana. Sekundarni ishodi studije su bolesnikova procenjena mučnina na 1,2,4,6,12 sati i bolesnikova procenjena mobilnost 1. 2. i 7. dan. HIPOTEZA. Blokada postoperativnog visceralnog bola i blokada postoperativnog parijetalnog bola posle laparoskopske holecistektomije putem intraperitonealne lokalne infiltracije anestetikom i putem lokalne infiltracije anestetikom pristupnih laparoskopskih portova može značajno smanjiti rani postoperativni bol. MATERIJAL I METODE. Ova prospektivna, randomizirana jednostruko slepa studija je započela septembra 2014. godine i trajala je do januara 2016. godine. Istraživanje je sprovedeno na Klinici za abdominalnu, endokrinu i transplantacionu hirurgiju i Urgentnom centru Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu kod bolesnika operisanih metodom laparoskopske holecistektomije. Rad je podeljen u nekoliko celina. 1. Procena veličine uzorka; 2. Procena podobnosti za studiju; 3. Anketiranje i uključivanje u studiju; 4. Razvrstavanje u grupe i operativni rad; 5. Period postoperativnog praćenja; 6. Statistička obrada i pisanje rada.<br />1. Procena veličine uzorka. Studija je realizovana podelom bolesnika u 4 grupe. Neophodni broj bolesnika je izračunat uzimajući podatke iz pilot istraživanja slične studije iz 2012. godine. Veličina uzorka je računata za primarni ishod studije&nbsp; (bolesnikov procenjen bol sa NAS) na pretpostavci da treba biti 20% smanjenja bola u prvom postoperativnom satu, uz verovatnoću Tip 1 gre&scaron;ke &alpha;=0.05 i Tipa 2 gre&scaron;ke &beta;=0.10 da postigne adekvatnu statističku snagu oko 80% i da otkrije 20% razlike u srednjoj vrednosti procenjenog bola jedan sat nakon laparoskopske&nbsp; holecistektomije. Procenjeni broj ispitanika po grupama prema zadatim kriterijumima je bio (P+V=65; P=68; V=68; O=65). Studija je započela uključivanjem prvog bolesnika u studiju a zavr&scaron;ena ispunjenim periodom praćenja sve dok poslednji bolesnik nije doneo upitnike o bolu, mučnini i kretanju. 2. Procena podobnosti za studiju. U periodu studije ukupan broj holecistektomiranih bolesnika je bio 1024 (440 klasično i 584 laparoskopski). Samo pogodni bolesnici su anketirani (584) i pročitali su informacioni list o istraživanju. Uključivanje ili procena podobnosti bolesnika za studiju sprovedena je na osnovu uključnih i isključnih kriterijuma. U studiju nije uključeno ukupno 226 bolesnika. Od tog broja 82 bolesnika je odbilo učestvovati u studiji a 144 bolesnika nije ispunilo uključne postavljene kriterijume. Svojim potpisom potvrdilo je uče&scaron;će u studiji 358 bolesnika. 3. Anketiranje i uključivanje u studiju. Nakon prijema bolesnika u bolnicu ispitivači su uzimali anamnezu i bolesnicima je ponuđen informacioni list i informisani pristanak. Nakon čitanja informacije, potpisivanja informisanog pristanka i zadovoljavanja&nbsp; uključnih i isključnih kriterijuma 358 bolesnika je uključeno u studiju. Obavljena je preoperativna priprema i ispitivači su popunili deo podataka u individualnom listu. 4. Razvrstavanje u grupe i operativni rad. Neposredno preoperativno od strane nezavisne osobe neuključene u studiju napravljena je randomizacija izabranih (n=358) u studijske grupe tablicama slučajnog izbora, tako da bolesnici nisu znali kojoj grupi pripadaju, dok su operater i osoblje to znali na početku operacije (jednostruko slepa studija). Nakon randomizacije i operacije bolesnici pripadaju jednoj od sledeće 4 grupe: Kontrolna grupa O=89, u kojoj su bolesnici sa urađenom laparoskopskom&nbsp; holecistektomijom bez visceralne blokade anestetikom i bez parijetalne blokade anestetikom. Eksperimentalna grupa P=88, u kojoj su bolesnici sa urađenom laparoskopskom holecistektomijom bez visceralne blokade anestetikom i sa parijetalnom blokadom anestetikom. Eksperimentalna grupa V=92, u kojoj su bolesnici sa urađenom laparoskopskom holecistektomijom sa visceralnom blokadom anestetikom i bez parijetalne blokade anestetikom. Eksperimentalna grupa P+V=89, u kojoj će biti bolesnici sa urađenom laparoskopskom holecistektomijom sa visceralnom blokadom anestetikom i sa parijetalnom blokadom anestetikom. Primenjivan je uobičajni, standardni protokol anestezije za laparoskopske operacije kod svih ispitanika. Svim bolesnicima plasirana je orogastrična sonda koja se nakon operacije odstranjivala. Kod&nbsp; bolesnika kod kojih je primenjivan lokalni anestetik neposredno pre početka operacije pravio se rastvor lokalnog anestetika (Marcaine&reg; 0,25%). Bolesnici su otpu&scaron;teni sa bolničkog lečenja prvog postoperativnog dana, pod uslovom da nisu imali komplikacija. 5. Postoperativno praćenje i ispunjavanje upitnika. Po dolasku na odeljenje&nbsp; bolesnicima je odmah uključivana ista analgezija. Tokom ispunjavanja informisanog pristanka, bolesnici su dobili upitnik na kojoj će sami procenjivati nivo bola, mučnine i kretanja tokom ležanja u bolnici i vremena praćenja od 7 dana kući. Bolesnici su dolazili na unapred zakazane postoperativne kontrole 7 do 10 dana posle operacije i donosili ispunjene upitnike. Otpu&scaron;teno je i za praćenje ostalo n=302 laparoskopski operisanih bolesnika a isključeno iz studije n=20 bolesnika. 6. Statistička obrada i pisanje rada. Ukupno je analizirano 274 listića operisanih bolesnika: u Grupi P+V =67; u Grupi P =70; u Grupi V =70 i u Grupi O =67. Od osnovnih deskriptivnih statističkih parametara za kvalitativnu i kvantitativnu procenu dobijenih rezultata su kori&scaron;ćeni apsolutni brojevi, relativni brojevi, mediana, mod, aritmetička sredina i standardna devijacija (SD). Obrada podataka se vr&scaron;ila&nbsp; osnovnim i naprednim statističkim metodama i programima. Rezultati su prikazani tabelarno i grafički. REZULTATI. Demografski podaci. Ukupno je bilo 188 žena i 86 mu&scaron;karaca, u odnosu 2,2 : 1. Prosečna starost cele grupe je bila 52,1 &plusmn; 15,72 godine. Ukupno je bilo 179 zaposlenih i 95 nezaposlenih. Ukupno je bilo 45 ispitanika sa osnovnim obrazovanjem, 153 ispitanika sa srednjim obrazovanjem i 76 ispitanika sa visokim obrazovanjem. Ukupno je bilo 186 nepu&scaron;ača i 88 pu&scaron;ača. Prosečna vrednost BMI cele grupe je bila 27,24 &plusmn; 4,21 kg/m2. Prosečna vrednost ASA u celoj grupi je bila 2,03 (mediana=2, mod=2). Ne postoji statistički značajna razlika između posmatranih grupa u odnosu na posmatrane parametre. Laboratorijski podaci. Postoji statistički značajna razlika u vrednosti leukocita između posmatranih grupa (p=0,039), u vrednosti uree između posmatranih grupa (p=0,040). Ne postoji statistički značajna razlika u vrednosti eritrocita, trombocita, hemoglobina, &Scaron;UK-a, kreatinina i bilirubina posmatranih grupa. Operativni i postoperativni podaci. Ne postoji statistički značajna razlika u količini upotrebljenog Fentanila između posmatranih grupa. Postoji statistički značajna razlika u dužini trajanja operacije između posmatranih grupa (p=0,003), u trajanju postavljenog abdominalnog drena između posmatranih grupa (p=0,024), u trajanju hospitalizacije između posmatranih grupa (p=0,027), u broju dana do povratka uobičajenim aktivnostima između posmatranih grupa (p=0,000), u broju uzetih tableta između posmatranih grupa (p=0,000). Prosečna ocena zadovoljstva bolesnika posle operacije u celoj grupi je bila 8,80 (mediana=9; mod=10). Najbolju ocenu zadovoljstva bolesnika posle operacije je imala grupa P+V. Procena bola, mučnine i kretanja. Postoji statistički značajna razlika između posmatranih grupa u proceni jačine bola pre operacije (p=0,003). Postoji statistički značajna razlika između posmatranih grupa u proceni jačine bola 1h posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P+V); u proceni jačine bola 2h posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P+V); u proceni jačine bola 4h posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P); u proceni jačine bola 6h posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P+V); u proceni jačine bola 12h posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P+V); u proceni jačine bola 24h posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P+V); u proceni jačine bola 48h posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P) i u proceni jačine bola 7 dana posle operacije (najbolju procenu bola je imala grupa P). Procenjena bol se pojačava otprilike 2,5 sata posle operacije sa vrhom 3 sata posle operacije, a smanjuje se na istu vrednost kao 2. sata posle operacije, otprilike 5. sata posle operacije. U vremenskim intervalima 1, 2. i 7. postoperativni dan postoji značajno pobolj&scaron;anje u postoperativnoj mobilnosti bolesnika. U vremenskim intervalima 1, 2, 4, 6 i 12 sati postoji značajno pobolj&scaron;anje u procenjenoj vrednosti mučnine bolesnika. Korelacije. Statistički značajna pozitivna korelacija ocene bola posle 1. sata, posle 2. sata, posle 6. sata, posle 12. sata je utvrđena sa brojem uzetih tableta (p=0,000), kao i procene mučnine (p=0,000). Statistički značajna pozitivna korelacija procene bola posle 4. sata je utvrđena sa brojem uzetih tableta (p=0,006), kao i aktivnosti (p=0,014). Statistički značajna korelacija procene bola posle 24. sata je utvrđena sa brojem uzetih tableta (p=0,000; pozitivna) i trajanjem operacije (p=0,028; negativna). Statistički značajna pozitivna korelacija procene bola posle 48. sata i posle 7 dana je utvrđena sa brojem uzetih tableta (p=0,000). ZAKLJUČCI: Primena lokalnog anestetika datog na bilo koji način značajno smanjuje bol posle laparoskopske holecistektomije. Primena lokalnog anestetika datog i&nbsp; portalno i visceralno (P+V) značajno smanjuje bol u odnosu na samo portalnu (P) ili visceralnu (V) primenu u vremenskim intervalima 2, 6, 12 sat posle laparoskopske holecistektomije. Portalna (P) primena sa ili bez visceralne (V) primene lokalnog anestetika značajno smanjuje bol u vremenskim intervalima 1, 4, 24, 48 sati i 7 dana posle laparoskopske holecistektomije. Najbolje kretanje je bilo u grupi P+V posle laparoskopske holecistektomije. Najbolje smanjenje procenjene mučnine je bilo u grupi P posle laparoskopske holecistektomije. Najraniji povratak uobičajenim aktivnostima zabeležen je u grupi P+V. Najbolja ocena zadovoljstva bolesnika hirur&scaron;kim lečenjem bila je u grupi P+V. Postoperativna bol ima najznačajniju pozitivnu korelaciju sa procenjenom mučninom i brojem tableta uzetih od momenta otpusta do prve kontrole bolesnika.</p> / <p>INTRODUCTION: Biliary calculosis is the most frequent disease of the hepatobiliary system, and cholecystectomy is one of the most frequently performed surgical procedures. Today laparoscopic cholecystectomy represents the golden standard in treating cholelithiasis. Laparoscopic cholecystectomy showed improvement in the clinically significant outcomes, such as: reducing the duration of the surgery, shorter hospital stay, reducing the intensity and duration of postoperative pain and faster return to normal daily and working activities. Postoperative pain and the time of full recovery remain the two major problems after a non-complicated laparoscopic cholecystectomy and they should be improved. The pain related to laparoscopic cholecystectomy is complex and multi-factorial in origin. The pain occurs due to damaged tissues, dissection and removal of gallbladder from its cavity, stimulation of periportal nerves, irritation of the diaphragm, mechanical and chemical interaction of gases and pneumoperitoneum and port incisions. Researches have denoted parietal and visceral pains as two major mechanisms in occurrence of pain in laparoscopic cholecystectomy. Pain cannot be measured, but estimated, as it is a subjective feeling. It was considered necessary to find the answer, based on solid scientific evidence, if it was possible to block parietal and visceral pain after laparoscopic cholecystectomy in its acute phase. OBJECTIVES: The aim of this study is to compare standard, non-opioid, analgesia (group O) with applying parietal blockade (group P), or visceral blockade (group V), or compare with both applied blockades (group P+V). The primary outcomes of the study are the patient&acute;s estimated pain before surgery and 1, 2, 4, 6, 12, 24, 48 hours and 7th day after the surgery. The secondary outcomes of this study are the patient&acute;s estimated nausea level during 1, 2, 4, 6, 12 hours, along with the patient&acute;s estimated mobility 1st, 2nd and 7th day, postoperatively. HYPOTHESIS. Blockade of postoperative visceral pain and blockade of postoperative parietal pain following laparoscopic cholecystectomy, applying intraperitoneal local infiltration with anesthetic and also by local infiltration with anesthetic through accessible laparoscopic ports, can significantly reduce early postoperative pain. MATERIAL AND METHODS: This prospectively randomized single-blinded study started in September 2014 and lasted up to January 2016. The research was carried out at the Clinic for Abdominal, Endocrine and Transplantation Surgery and Emergency Center, Clinical Center of Vojvodina in Novi Sad and it involved patients who underwent laparoscopic cholecystectomy. This study has been divided into several units. 1. Assessment of sample size; 2. Assessment of eligibility for the study; 3. Survey and inclusion in the study; 4. Group formation and operational work; 5. Period of postoperative follow-up; 6. Statistical processing and writing the paper.1. Assessment of sample size. The study was realized by dividing the patients into 4 groups. The number of patients necessary was determined based on the data taken as pilot study from a similar study from 2012. Sample size was calculated for the primary outcome of the study (patient&acute;s estimated pain with NAS) based on the assumption that a pain reduction of 20% should occur during the first postoperative hour, with the probability of Type 1 error &alpha;=0.05 and Type 2 error &beta;=0.10 to reach the adequate statistical power of about 80%, and to reveal 20% difference in the average value of the estimated pain one hour after the laparoscopic cholecystectomy. The assessed number of respondents in groups according to the set criteria was (P+V =65;P =68;V =68; O =65). The study started when the first patient was included and it ended with the complete follow-up period when the last patient handed in the survey about pain, nausea and mobility. 2. Assessment of eligibility for the study. During the study the number of patients undergoing surgery applying the method of cholecystectomy was 1024 (440 classical and 584 laparoscopic). Only the suitable patients were surveyed (584) and given to read the information leaflet about the study. Inclusion and assessment of patients&acute; eligibility was performed on the basis of inclusion and exclusion criteria. A total of 226 patients was not included in the study. Out of that number 82 patients refused to participate in the study and 144 did not fulfill the inclusive criteria set. By signing 358 patients confirmed their participation in the study. 3. Survey and inclusion in the study. After admitting the patients to hospital the surveyors took their anamnesis and the patients were offered an information leaflet and informed consent. Following the reading of the information leaflet, signing the informed consent and satisfying the criteria for inclusion and exclusion, 358 patients were included in the study. Preoperative preparations were performed and the surveyors filled in some of the data on the individual list. 4. Group formation and operational work. Prior to the surgery an independent person not included in the study carried out the randomisation of the patients chosen (n=358) into study groups by random selection tables. The patients did not know which group they belonged to, while it became known to the surgeon and the operation stuff at the beginning of the surgery (singleblinded study). After randomization and surgery the patients belonged to one of the following groups: Control group O=89 of patients with performed laparoscopic cholecystectomy without visceral blockade by anesthetic and without parietal blockade by anesthetic. Experimental group P=88 of patients with performed laparoscopic cholecystectomy without visceral blockade by anesthetic but with parietal blockade by anesthetic. Experimental group V=92 of patients with performed laparoscopic cholecystectomy with visceral blockade by anesthetic but without parietal blockade by anesthetic. Experimental group P+V=89 of patients with performed laparoscopic cholecystectomy with visceral blockade by anesthetic and with parietal blockade by anesthetic. The standard protocol of anesthesia for laparoscopic cholecystectomy was applied to all patients. An orogastric tube used during the surgery, was removed after it. In patients with applied local anesthetic immediately before surgery a solution of local anesthetic was made (Marcaine&reg; 0,25%). The patients were discharged from hospital the first postoperative day, provided that no complications occurred. 5. Postoperative follow-up and completing the questionnaire. When admitted to the ward the patients were given the same kind of analgesia. While completing the informed consent the patients were given a questionnaire for estimating their pain level, nausea and mobility during their stay in hospital and during the 7-day follow-up period at home. The patients were required to come for 7 and 10-day postoperative check-ups by appointment and then they handed in the questionnaires. n=302 patients with performed laparoscopic cholecystectomy were released and designated for follow-up, and n=20 patients were excluded from the study. 6. Statistical processing and writing the paper. In total 274 operated patients&acute; slips were analysed, by groups as follows: in Group P+V =67; in Group P =70; in Group V =70 and in Group O =67. From the basic descriptive statistical parametres for qualitative and quantitative assessment of results obtained, absolute numbers, relative numbers, the median, mode, arithmetic mean and standard deviation (SD) were used. Data processing was carried out using basic and advanced statistical methods and programmes. The results are presented in tabular and graphical manner. RESULTS. Demographic data. In total there were 188 women and 86 men, in proportion 2,2 : 1. The average age of the whole group was 52,1 &plusmn; 15,72 years. In total there were 179 employed and 95 unemployed persons. In total there were 45 surveyed patients with primary education, 153 surveyed patients with secondary education and 76 surveyed patients with higher education. In total there were 186 nonsmokers and 88 smokers. The mean BMI value of the whole group was 27,24 &plusmn; 4,21 kg/m2. The mean value of ASA of the whole group was 2,03 (the median=2, mode=2). There is no significant difference among the groups observed considering the observed parametres. Laboratory data. There is a statistically significant difference in the value of leukocytes among the observed groups (p=0,039), and in the value of urea among the observed groups (p=0,040). There is no statistically significant difference in the value of the erythrocyte, platelets, hemoglobin, blood glucose, creatinine and bilirubin of the&nbsp; observed groups. Operative and postoperative data. There is no statistically significant difference in the amount of Fentanyl&reg; applied among the observed groups. There is statistically significant difference in the length of the surgery among the observed groups (p=0,003), in the duration of the positioning of abdominal drainage among the observed groups (p=0,024), in the duration of hospital stay among the observed groups (p=0,027), in the number of days until getting back to regular activities among the observed groups&nbsp; (p=0,000), in the number of taken pills among the observed groups (p=0,000). The patients&acute; average satisfaction grade after surgery in the whole group was 8,80 (the median=9; mode=10). Group P+V had the best patient&lsquo;s satisfaction grade after the surgery. Assessment of pain, nausea and mobility. There is statistically significant difference in the estimation of pain intensity before surgery among the observed groups (p=0,003). There is statistically significant difference in the estimation of pain intensity 1 hour after surgery among the observed groups (P+V having the best estimated pain); in the estimation of pain intensity 2 hours after&nbsp; surgery (P+V having the best estimated pain); in the estimation of pain intensity 4 hours after surgery (P having the best estimated pain); in the estimation of pain intensity 6 hours after surgery (P+V having the best estimated pain); in the estimation of pain intensity 12 hours after surgery (P+V having the best estimated pain); in the estimation of pain intensity 24 hours after surgery (P+V having the best estimated pain); in the estimation of pain intensity 48 hours after surgery (P having the best estimated pain) also in the estimation of pain intensity 7 days after surgery (P having the best estimated pain). The estimated pain intensifies at about 2,5 hours after surgery and peaks 3 hours after surgery, and decreases to the same level as it was during 2nd hour after surgery approximately during 5th hour after surgery. There is considerable improvement in mobility of patients in the time interval 1st, 2nd and 7th postoperative days. There is considerable improvement in estimated nausea level of patients in the time interval 1, 2, 4, 6 and 12 hours. Correlations. Statistically significant positive correlation in estimated pain after 1st hour, after 2nd hour, after 6th hour and after 12th hour was determined by the number of tablets taken (p=0,000), just like the estimated nausea level (p=0,000). Statistically significant positive correlation in estimated pain after 4th hour was determined by the number of tablets taken (p=0,006), just like the activities (p=0,014). Statistically significant positive correlation in estimated pain after 24th hour was determined by the number of tablets taken (p=0,000; positive), and by the duration of the surgery (p=0,028; negative). Statistically significant positive correlation in estimated pain after 48th hour and after 7 days was determined by the number of tablets taken (p=0,000). CONCLUSIONS: The application of local anesthetic, regardless of how it was applied, considerably reduces pain after laparoscopic cholecystectomy. The application of local anesthetic by port or viscerally (P+V) considerably reduces pain compared to only by port (P) or only visceral (V) application in the time intervals of 2, 6, and 12 hours after laparoscopic cholecystectomy. The application of local anesthetic by port (P), with or without visceral (V), considerably reduces pain in the time intervals of 1, 4, 24, and 48 hours and 7 days after laparoscopic cholecystectomy. The best mobility was shown by group P+V after laparoscopic cholecystectomy. Estimated nausea was most reduced in group P after laparoscopic cholecystectomy. Group P+V presented the earliest return to regular activities. The best patients&acute; satisfaction grade with surgical treatment was shown by group P+V. Postoperative pain is most considerably positively correlated with the estimated nausea and pills taken, from the moment of patient&acute;s release from hospital to the first check-up.<br />&nbsp;</p>
12

Poređenje efikasnosti upotrebe nazalne kanile i kiseoničke maske za lice kod primene kiseoničke terapije u postoperativnom periodu / Efficiency Comparison between Nasal Cannula and Oxygen Face Mask for Oxygen Therapy during Postoperative Period

Plećaš Đurić Aleksandra 10 June 2019 (has links)
<p>UVOD: Anestezija je povezana sa promenama ventilacije, koje počinju sa prvim datim lekom, a mogu da traju i danima posle hirur&scaron;ke intervencije. Hipoksemija je najočiglednija posledica ove promene. U anesteziolo&scaron;koj praksi i perioperativnom tretmanu bolesnika kiseonička terapija zauzima značajno mesto. Jo&scaron; uvek ne postoje jasne, na dokazima zasnovane, smernice za upotrebu kiseoničke terapije u postoperativnom periodu. Razlog verovatno leži u činjenici da veliki broj faktora može da utiče na ishod lečenja hirur&scaron;kog bolesnika i zato je te&scaron;ko ispitati njihove pojedinačne uticaje. Kiseonička terapija tretira ili prevenira nastanak hipoksije obezbeđujući inspiratornu koncentraciju kiseonika veću od iste u vazduhu. Kod najvećeg broja pacijenata u postoperativnom periodu ne postoji potreba za strogom kontrolom inspiratorne koncentracije kiseonika, a administracija kiseoničke terapije sprovodi se primenom uređaja niskog protoka i varijabilne performanse, kao &scaron;to su nazalna kanila i kiseonička maska za lice. Brojna istraživanja poslednjih decenija poku&scaron;ala su da daju odgovor na pitanja da li postoji stvarna razlika u primeni ova dva uređaja, posebno u svetlu razvoja hipoksemije u postoperativnom periodu. Prednosti primene nazalne kanile su bolje prihvatanje od strane bolesnika u poređenju sa maskom, obično zbog manje izraženog osećaja klaustrofobije pri upotrebi nazalne kanile. Nazalna kanila, ne zahteva uklanjanje prilikom nege usne duplje ili per os unosa &scaron;to obezbeđuje kontinuitet u isporuci kiseonika. Nedostaci nazalne kanile vezani su za otežanu primenu kod bolesnika sa nazogastričnom sondom ili otežanim disanjem na nos. Pri protocima većim od 4 litre u mnuti može izazvati nelagodnost na nosnoj sluznici bolesnika. Literaturni podaci, ukazuju da se primenom kiseoničke maske ipak postižu veće inspiratorne koncentracije kiseonika, te da se epizode desaturacije i hipoksemije znatno ređe javljaju. Međutim, postoje i istraživanja koja ukazuju na mogućnost ponovnog udisanja vazduha iz mrtvog prostora maske, pri nižim protocima &scaron;to može uticati na parcijalni pritisak ugljen-dioksida u arterijskoj krvi. CILJEVI: Ciljevi istraživanja su da se ispitata učestalost javljanja hipoksemije unutar 48 sati od ekstubacije kod bolesnika u jedinici intezivne terapije, zatima da se ispita pojava desaturacije, da se utvrditi učestalost potrebe za primenom neinvazivne mehaničke ventilacije pozitivnim pritiskom kod bolesnika u jedinici intezivne terapije kod kojih se primenjuje kiseonička terapija putem nazalne kanile, odnosno kiseoničke maske. Takođe, cilj je i da se ispita da li postoji povezanost preoperativnih karakteristika bolesnika sa eventualnim izborom jednog od dva uređaja za primenu kiseoničke terapije u ranom postoperativnom periodu. METODOLOGIJA: Na Klinici za anesteziju i intenzivnu terapiju Kliničkog centra Vojvodine sprovedeno je prospektivno istraživanje kojim je obuhvaćeno 160 pacijenata nakon elektivnih hrur&scaron;kih procedura, koji su nakon operativnog zahvata praćeni u jedinici intenzivne terapije. Pacijenti su randomizovani u dve grupe (grupa M &ndash; kiseonička maska i grupa N &ndash; nazalna kanila) u odnosu na uređaj kojim je sprovođena postoperativna kiseonička terapija. Za sve pacijente uključene u studiju evidentirana je pol, starost, telesna masa, telesna visina, izračunat indeks telesne mase. Evidentiran je i ASA status, kao i NYHA status. U istraživanje nisu uključeni pacijenti sa plućnim komorbiditetima. Iz istraživanja su isključeni svi oni bolesnici kod kojih je do&scaron;lo do respiratornih komplikacija u perioperativnom periodu, kao i onih kod kojih je bila prisutna hemodinamska nestabilnost. Postoperativno svi pacijenti su sedirani, na mehaničkoj ventilaciji sme&scaron;teni u jedinicu intenzivne terapije. Nakon prevođenja na spontano disanje i ekstubacije započinjana je primena kiseonika putem kiseoničke maske za lice (6 l/min) odnosno nazalne kanile (4 l/min). Sprovođen je kontinuirani monitoring vitalnih parametara, saturacije hemoglobina kiseonikom, kao i novo ugljen-dioksida na kraju ekspirijuma. Kod svih pacijenata u četiri vremena rađene su gasne analize arterijske krvi. Svi praćeni parametri poređeni su između dve ispitivane grupe pacijenata. Za statističku obradu podataka kori&scaron;ćen je programski paket Statistical Package for Social Sciences - SPSS 21. Numerička obeležja su prikazana putem srednjih vrednosti (aritmetička sredina) i mera varijabiliteta (opseg vrednosti, standardna devijacija), a atributivna obeležja kori&scaron;ćenjem frekvencija i procenata. Komparacija vrednosti numeričkih obeležja između dve grupe vr&scaron;ena je primenom Studentovog t- testa, odnosno neparametrijskog Mann- Whitney testa. Testiranje razlike frekvencija atributivnih obeležja vr&scaron;eno je primenom &chi;2 testa. U cilju ispitivanja povezanosti dva ili vi&scaron;e obeležja, odnosno generisanja adekvatnih statističkih modela, kori&scaron;ćena je multivarijantna regresiona analiza. Statistički značajnim se smatraju vrednosti nivoa značajnosti p&lt;0.05. REZULTATI: U odnosu na preoperativne karakteristike ispitivanih pacijenata nije nađena statistički značajna razlika u distribuciji pacijenata u dve ispitivane grupe u odnosu na pol (2 test; 2=0,378;p=0,539), starost (T test; t=1,958; p=0,053), APACHE II skor na prijemu (Mann-Whitney test; U=1220,500; p=0,837), indeks telesne mase (T test; t=1,380; p=0,171), pu&scaron;ačkim navikama (2 test; 2=0,644;p=0,422), vrednostima preoperativnog hemoglobina (T test; t=0,442; p=0,660), saturacije hemoglobina kiseonikom (T test; t=0,883; p=0,380). Razlike nije bilo ni u pogledu trajanja mehaničke ventilacije (Mann-Whitney test; U=1114,500; p=0,345). Hipoksemija (parcijalni pritisak kiseonika u arterijskoj krvi manji od 65 mmHg) nije registrovana ni kod jednog od pacijenata u obe ispitivane grupe. Vrednsti SpO2 &lt; 92%, registrovane su kod ukupno 24 pacijenta u svim analiziranim vremenima (24%). Najveći broj pacijenata kod kojih je registrovana niska vrednost detektovan je u prvom satu nakon ekstubacije kada je vrednost manja od 92% registrovana kod 5 pacijenata (5%) i to kod 3 pacijenta u grupi M (6%) i 2 pacijenta u grupi N (4%). Između vizita 2. i 3. vrednosti satutracije manje od 92% registrovana je kod 19 pacijenata (19%), kod 8 pacijenata u grupi M (16%) i kod 11 pacijenata u grupi N (22%). U periodu između vizita 3. i 4. vrednosti saturacije niže od 92% registrovane su kod 19 (19%) pacijenata i to kod 10 pacijenata u grupi M (20%) i kod 9 pacijenata u grupi N (18%). Statistički značajna razlika zabeležena je u sve tri vizite (vizita 2, 3, 4) u vrednosti parcijalnog pritiska kiseonika u arterijskoj krvi. Tako su pacijenti u grupi kod kojih je primenjivana maska imali statistički značajno veće vrednosti parcijalnog pritiska kiseonika. Istovremeno pacijenti kod kojih je kiseonička terapija primenjivana putem maske imali su značajno veće vrednosti saturacije hemoglobina kiseonikom i ova razlika je bila statistički značajna u svim posmatranim vizitama. U prvih 48 sati nakon operacije neinvazivna mehanička ventilacija primenjena je kod 80 pacijenata. Kod svih pacijenata indikacija za primenu je bila pojava desaturacije. U odnosu na distribuciju pacijenata po ispitivanim grupama nije bilo statistički značajne razlike u broju pacijenata koji su zahtevali neinvazivnu mehaničku ventilaciju (2 test; 2=2,250; p=0,134). Pacijenti u grupi N proveli su vi&scaron;e minuta (srednja vrednost 56,85 +/- 19,80 minuta) na neinvazivnoj ventilaciji od pacijenata u grupi M (srednja vrednost 33,14 +/- 10,65 minuta), a ova razlika je statistički značajna (T test; t=2,923; p=0,009). Na osnovu multivarijantne regresione analize, pacijenti koji su kiseoničku terapiju primali putem nazalne kanile, sa porastom indeksa telesne mase imali su niže vrednosti parcijalnog pritiska kiseonika u arterijskoj krvi (r2=0,392). ZAKLJUČCI: Kiseonička maska za lice i nazalna kanila obezbeđuju adekvatnu primenu kiseoničke terapije u smislu prevencije nastanka hipoksemije u ranom postoperativnom periodu. Primenom kiseoničke maske za lice ostvaruju se vi&scaron;e vrednosti parcijalnog pritiska kiseonika u arterijskoj krvi. Epizode desaturacije če&scaron;će se javljaju kod pacijenata kod kojih se u ranom postoperativnom periodu primenjuje kiseonička terapija putem nazalne kanile. Pacijenti kod kojih se primenjuje kiseonička terapija putem maske ostvaruju veće vrednosti saturacije hemoglobina kiseonikom. Pacijenti kod kojih je kiseonička terapija u ranom postoperativnom periodu primenjivana putem nazalne kanile zahtevali su dužu primenu neinvazivne mehaničke ventilacije pluća. Kod pacijenata sa većim vrednostima indeksa telesne mase, za primenu kiseoničke terapije u ranom postoperativnom periodu, kiseonička maska za lice će obezbediti bolju oksigenaciju.</p> / <p>INTRODUCTION: Anesthesiology is associated with vicissitudes in ventilation, which start with application of first medicine and last for days following surgical intervention. Hypoxemia is a most common side effect of vicissitudes in ventilation. Oxygen therapy is important in anesthesiology and post-operative treatment of a patient. There are no clear evidence-based guidelines for application of oxygen therapy in post-operative period. Numerous factors influence patient&rsquo;s treatment outcome and it is difficult to examine each factor&rsquo;s independent impact. Oxygen therapy treats or prevents occurrence of hypoxemia by providing inspiratory concentration of oxygen greater than the amount found in air. Most patients in post-operative period don&rsquo;t require vigilant control of inspiratory concentration of oxygen, and administration of oxygen therapy is implemented with a low flow device with variable performances such as nasal cannula and oxygen face mask. Various research attempts where made in the last decades to discover an evident difference between these two devices, especially in cases where hypoxemia occurred in post-operative period. One advantage to using nasal cannula over oxygen face mask is that its better perceived by a patient as it reduces feeling of claustrophobia. Nasal cannula doesn&rsquo;t need to be removed during oral cavity care or &ldquo;per os&rdquo; intake which ensures continuous oxygen delivery. The drawback to using nasal cannula is that its challenging to insert it in a patient with nasogastric tube or difficult nasal breathing. Also, patient can experience nasal discomfort if the oxygen flow is bigger than four litters per minute. Literature data shows that application of oxygen trough the face mask achieves greater inspiratory concentrations of oxygen, and reduces the occurrence of desaturation and hypoxemia. Still, there is research which points out to the possibility of breathing in from dead space in the mask, in lower flows, which can partially affect pressure of carbon dioxide in artery blood. AIM: Aim of the research is to examine frequency of hypoxemia and non-invasive mechanical ventilation in patients treated with oxygen therapy via nasal cannula or oxygen face mask during the first 48 hours following patient extubating in intensive care unit. Also, aim is to examine correlation between patients&rsquo; pre-operative characteristics and the choice of one of the two devices for oxygen therapy in early postoperative period. METHODOLOGY: Clinic for Anesthesiology and Intensive Therapy at the Clinical Center of Vojvodina conducted this research on 160 patients who underwent elective surgical procedures and received post-operative care in Intensive Care Unit. Patients were randomly assigned to two groups (Group M with oxygen face mask and Group N with nasal cannula) relative to device which was used for post-operative oxygen therapy. Information recorded for all the patients included in the study constituted their gender, age, weight, hight, and body max index. ASA status, as well as NYHA status were also recorded. Research excluded any patient who experienced respiratory complications in post-operative period as well as those who experienced hemodynamic instability. Postoperatively all patients were sedated and on mechanical ventilation therapy in intensive care unit. After transition to spontaneous breathing and extubating, oxygen therapy was applied using oxygen mask (6 l/min) or nasal cannula (4 l/min). Vital parameters were continuously monitored as well as hemoglobin oxygen saturation, and carbon dioxide at the end of the expirium. Gas analysis of artery blood was carried out four times for all participants in the study. All parameters were compared between two examined patient groups. Statistical analysis was carried out using Statistical Package for Social Sciences - SPSS 21. Numerical features are depicted using arithmetic mean and variability rate, and attributive features are depicted with frequency and percentages. Comparison of the values of numerical characteristics between the two groups was performed using Student&#39;s t-test, that is, a non-parametric Mann-Whitney test. The frequency difference in attributive characteristics was tested using &chi;2 test. To generate adequate statistical model, multivariate regression analysis was applied to examine the link between two or more of features. Significant values are determined if level of significance is p&lt;0.05. RESULTS: Preoperative characteristics of the patient showed no significant differences between the two study groups. Characteristics were recorded with respect to gender (2 test; 2 = 0.378; p = 0.539), age (t-test; t = 1,958, p = 0,053 ), APACHE II score on admission (Mann-Whitney test; U = 1220.500; p = 0.837), body mass index (t-test; t = 1.380, p = 0.171), smoking habits (2 test; 2 = 0.644; p = 0.422), the values of the preoperative hemoglobin (t-test; t = 0.442, p = 0.660), and hemoglobin oxygen saturation (t-test; t = 0.883, p = 0.380). Difference was discovered in regards to duration of mechanical ventilation (Mann-Whitney test; U = 1114.500; p = 0.345). Hypoxemia (partial oxygen pressure in the arterial blood of less than 65 mmHg) was not registered in any of the patients in both study groups. Value SpO2&lt; 92%, was registered in 24 patients during every round (24%). Patients who registered value lower than 92% experienced it in the first hour post extubation. This was observed in 5 patients in total (5%) where 3 patients from group M (6%) and 2 from group N (4%). Between 2nd and 3rd rounds, saturation values lower than 92% were recorded in 19 patients (19%): 8 from group M (16%) and 11 from group N (22%). In the period between the 3rd and 4th rounds the value of saturation lower than 92% was detected in 19 (19%) patients: 10 from group M (20%) and 9 from group N (18%). Statistically significant difference was noted in all three rounds (rounds 2, 3, 4) in the values of the partial oxygen pressure in arterial blood. Thus, patients from the group treated with an oxygen face mask had significantly higher values of partial oxygen pressure. In addition patients treated by oxygen face mask had significantly higher levels of oxygen saturated hemoglobin, and this difference was statistically significant in all observed rounds. In the first 48 hours after surgery noninvasive mechanical ventilation was performed in 80 patients. Common indication for oxygen therapy in all patients was desaturation. There were no statistically significant differences in the number of patients who required non-invasive mechanical ventilation in either of the groups (2 test; 2 = 2.250; p = 0.134). Patients in group N received several minutes more (mean value of 56.85 +/- 19.80 minutes) of the non-invasive ventilation than patients in the group M (mean value of 33.14 +/- 10.65 minutes), and this difference was statistically significant (t-test; t = 2,923, p = 0,009). Based on the multivariate regression analysis, the patients who received oxygen therapy via nasal cannula, with the increase in body mass index had lower values of partial oxygen pressure in arterial blood (r2 = 0.392). CONCLUSION: Both face mask and nasal cannula ensure adequate application of oxygen therapy to prevent hypoxemia in the early postoperative period. Oxygen face mask achieves higher value of partial oxygen pressure in arterial blood. Episodes of desaturation more frequently occur in patients who receive oxygen therapy with nasal cannula in early postoperative period. Patients who receive oxygen therapy via oxygen face mask achieve higher hemoglobin oxygen saturation values. Patients who undergo oxygen therapy in the early postoperative period using nasal cannula require longer application of non-invasive mechanical ventilation. Patients with higher body mass index receive better oxygenation in the early postoperative period if facial mask is the device of choice.</p>
13

Procena efikasnosti laringealne maske u odnosu na endotrahealni tubus u zbrinjavanju disajnog puta u dečjoj otorinolaringološkoj hirurgiji / The assessment of the effectiveness of airway management in pediatric ENT surgery: laryngeal mask versus endotracheal tube

Dolinaj Vladimir 25 September 2017 (has links)
<p>Uvod: Adenoidektomija sa tonzilektomijom je najče&scaron;će indikovana hirur&scaron;ka intervencija u dečjem uzrastu. Intervencija se izvodi u op&scaron;toj anesteziji. Endotrahealni tubus predstavlja &bdquo;zlatni standard&ldquo; za obezbeđenje disajnog puta u dečjoj otorinolaringolo&scaron;koj hirurgiji. Upotreba endotrahealnog tubusa nosi rizike od nastanka komplikacija koje se mogu javiti pri uvodu u op&scaron;tu anesteziju, u toku hirur&scaron;ke intervencije i nakon ekstubacije deteta. Učestalost komplikacija se može smanjiti upotrebom supraglotičnih sredstava. Fleksibilna laringealna maska spada u prvu generaciju supraglotičnih sredstava, koja omogućava zadovoljavajuću oksigenaciju i ventilaciju bolesnika u ORL hirurgiji. Cilj istraživanja: Utvrditi: efikasnost fleksibilne laringealne maske u za&scaron;titi disajnog puta od aspiracije krvi i sekreta gornjih disajnih puteva u odnosu na endotrahealni tubus u toku adenotonzilektomije; da li primena fleksibilne laringealne maske u zbrinjavanju disajnog puta u toku adenotonzilektomije utiče na učestalost postekstubacionih komplikacija u odnosu na zbrinjavanje disajnog puta endotrahealnim tubusom; da li zbrinjavanje disajnog puta fleksibilnom laringealnom maskom u toku adenotonzilektomije ima uticaj na intenzitet postoperativnog bola u odnosu na zbrinjavanje disajnog puta endotrahealnim tubusom; da li zbrinjavanje disajnog puta fleksibilnom laringealnom maskom u toku adenotonzilektomije ima uticaj na pojavu postoperativne mučnine i povraćanja u odnosu na zbrinjavanje disajnog puta endotrahealnim tubusom. Metodologija: Prospektivnom, randomizovanom, studijom bilo je obuhvaćeno 160 dečaka i devojčica uzrasta od 3 do 8 godina planiranih za elektivnu hirur&scaron;ku intervenciju adenotonzilektomiju u op&scaron;toj anesteziji. Bolesnici su bili podeljeni u dve grupe: 80 bolesnika kod kojih je disajni put bio obezbeđen endotrahealnim tubusum (ET grupa) i 80 bolesnika kod kojih je disajni put bio obezbeđen laringealnom maskom (LMA grupa). Na kraju hirur&scaron;ke intervencije, u obe grupe bolesnika, izvr&scaron;ena je provera prisustva krvi na larinksu i u traheji pomoću fiberoptičkog bronhoskopa. Postekstubacione respiratorne komplikacije vezane za upotrebu fleksibilne laringealne maske odnosno endotrahealnog tubusa (ka&scaron;alj, opstrukcija disajnog puta i laringospazam) bile su praćene neposredno nakon ekstubacije bolesnika. Procena postoperativnog bola bila je vr&scaron;ena pomoću Face, Legs, Activity, Cry, Consolability Scale 2 i 4 sata nakon hirur&scaron;ke intervencije kao i prvog postoperativnog dana u 7 sati ujutro. Postojanje postoperativne mučnine i povraćanja bilo je utvrđivano heteroanamnestički, anketom roditelja, dan nakon hirur&scaron;ke intervencije u 7 sati ujutro. Statistička analiza izvr&scaron;ena je pomoću statističkog paketa Statistical Package for Social Sciences &ndash; SPSS 21. Podaci su predstavljeni tabelarno i grafički, a statistička značajnost je određivana na nivou p&lt;0.05. Rezultati: Ni kod jednog deteta iz ET odnosno LMA grupe bolesnika nakon hirur&scaron;ke intervencije fiberoptičkim bronhoskopom nije uočeno prisustvo krvi, sekreta niti regurgitiranog želudačnog sadržaja na larinksu odnosno u traheji. Bolesnici iz ET grupe su imali statistički značajno vi&scaron;e komplikacija u odnosu na bolesnike iz LMA grupe (&chi;2=4.254; p=0.039; p &lt; 0.05). Ne postoji statistički značajna razlika u distribuciji bolesnika sa i bez respiratornih komplikacija izmeĊu ET i LMA grupe (&chi;2=3.413; p=0.065; p &gt; 0.05). U proceni postoperativnog bola FLACC skalom 2 sata nakon hirur&scaron;ke intervencije postoji statistički značajna razlika u intenzitetu postoperativnog bola kod bolesnika iz ET u odnosu na bolesnike iz LMA grupe (&chi;2=31.316; p=0.000; p&lt;0.05). Četiri sata nakon hirur&scaron;ke intervencije, statistički je značajno vi&scaron;e bolesnika sa umerenim bolom u ET grupi u odnosu na LMA grupu (&chi;2=40.705; p=0.000; p&lt;0.05). Na dan otpusta, statistički je značajno vi&scaron;e bolesnika sa blagim diskomforom u ET grupi bolesnika u odnosu na LMA grupu (&chi;2=8,012; p=0,005; p &lt; 0.05). U LMA grupi bolesnika jedan ili 1.49% bolesnika je imao postoperativnu mučninu i povraćanje, dok je u ET grupi troje ili 3.56% bolesnika imalo postoperativnu mučninu i povraćanje. Zaključak: Fleksibilna laringealna maska pruža podjednaku za&scaron;titu distalnih delova disajnog puta od krvi i sekreta tokom adenotonzilektomije kao i endotrahealni tubus. Učestalost postoperativnih komplikacija i intenzitet postoperativnog bola su manji kada se za obezbeđenje disajnog puta u toku adenotonzilektomije koristi fleksibilna laringealna maska. Primenom fleksibilne laringealne maske smanjuje se učestalost postoperativne mučnine i povraćanja u toku adenotonzilektomije.</p> / <p>Introduction: Adenoidectomy with tonsillectomy is the most indicated surgery in childhood. The intervention is performed under general anesthesia. Endotracheal tube represents the &bdquo;gold standard&ldquo; for airway management in paediatric ENT surgery. The use of endotracheal tube carries the risk of complications that may occur during the induction of general anesthesia, during the surgery and after extubation of the child. The frequency of complications may be reduced by the use of supraglottic airway devices. Flexible laryngeal mask is first generation of supraglottic airway devices, which allows sufficient oxygenation and ventilation of patients in ENT surgery. Aims: To determine the effectiveness of the flexible laryngeal mask which protectes the airway from aspiration of blood and secretions of the upper airways compared to the airway management with endotracheal tube during adenotonsillectomy; to determine does the usage of the flexible laryngeal mask in airway management during adenotonsillectomy affects the frequency of post extubation complications compared to the airway management with endotracheal tube, as wll as does the usage of the flexible laryngeal mask in airway management during adenotonsillectomy has an impact on the intensity of postoperative pain compared to the airway management with endotracheal tube, and does the usage of the flexible laryngeal mask in airway management during adenotonsillectomy has an impact on the incidence of postoperative nausea and vomiting compared to the airway management with endotracheal tube. Methodology: One hundred and sixty boys and girls aged from 3 to 8 years scheduled for elective surgical intervention adenotnosillectomy in general anaesthesia were included in this prospective, randomized study. Patients were divided into two groups: 80 patients in whom the airway was managed with a cuffed endotracheal tube (ET group) and 80 patients in whom airway was managed with a laryngeal mask (LMA group). At the end of surgical procedure, in both groups of patients, fiberoptic bronchoscopy was performed to verify the presence of blood in the larynx and trachea. Immediate respiratory complications associated with the use of flexible laryngeal mask or endotracheal tube (cough, airway obstruction and laryngospasm) were monitored following extubation of patients. Postoperative pain assessment was performed using Face, Legs, Activity, Cry, Consolability Scale 2 and 4 hours following surgery as well as the first postoperative day at 7 o&#39;clock a.m. The presence of postoperative nausea and vomiting was confirmed heteroanamnestically by polling the parents the day after surgery at 7 o&#39;clock a.m. The statistical analysis was performed using Statistical Package for Social Sciences - SPSS version 21. The data were presented in tables and graphs, statystical significance was set at p value of less than 0.05. Results: Following surgery there were no any patient in ET or LMA group in which the presence of blood, secretion or regurgitated stomach contents on larynx or in the trachea could be observed by using the fiberoptic bronchoscope. Patients in the ET group had statistically more significant complications compared to patients in the LMA group (&chi;2 = 4.254; p = 0.039; p &lt;0.05). There is no statistically significant difference in the distribution of patients with and without respiratory complications between ET and LMA groups (&chi;2 = 3.413; p = 0.065; p&gt; 0.05). In the assessment of postoperative pain using FLACC scale 2 hours following surgical intervention, there is a statistically significant difference in the intensity of postoperative pain in ET patients compared to patients in the LMA group (&chi;2 = 31.316, p = 0.000, p &lt;0.05). Four hours following surgical intervention, a statistically significant number of patients had mild pain in the ET group compared to the LMA group (&chi;2 = 40.705; p = 0.000; p &lt;0.05). On the day of release, statistically significant numbers of patients with mild discomfort in the ET group were compared to the LMA group (&chi;2 = 8,012; p = 0,005; p &lt;0.05). In the LMA group, one or 1.49% of the patients had postoperative nausea and vomiting, while in the ET group, three or 3.56% of the patients had postoperative nausea and vomiting. Conclusion: Flexible laryngeal mask provides equal protection of the distal parts of airway from the blood and secretions during adenotonsillectomy as the endotracheal tube. The frequency of postoperative complications and the intensity of postoperative pain are smaller when a flexible laryngeal mask is used for airway management during adenotonsillectomy. The usage of the flexible laryngeal mask reduces the frequency of postoperative nausea and vomiting during adenotonsillectomy.</p>

Page generated in 0.0484 seconds