• Refine Query
  • Source
  • Publication year
  • to
  • Language
  • 2
  • 1
  • 1
  • Tagged with
  • 4
  • 4
  • 2
  • 2
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • 1
  • About
  • The Global ETD Search service is a free service for researchers to find electronic theses and dissertations. This service is provided by the Networked Digital Library of Theses and Dissertations.
    Our metadata is collected from universities around the world. If you manage a university/consortium/country archive and want to be added, details can be found on the NDLTD website.
1

Carnaval do Recife e imperativo do gozo: a mercadorização da cultura à luz dos discursos lacanianos

GAIÃO, Brunno Fernandes da Silva 07 April 2016 (has links)
Submitted by Irene Nascimento (irene.kessia@ufpe.br) on 2017-05-30T18:01:09Z No. of bitstreams: 2 license_rdf: 811 bytes, checksum: e39d27027a6cc9cb039ad269a5db8e34 (MD5) Tese - Brunno Gaião - Propad 2016.pdf: 4366404 bytes, checksum: b102311f561640346657bc1d381dfe7b (MD5) / Made available in DSpace on 2017-05-30T18:01:09Z (GMT). No. of bitstreams: 2 license_rdf: 811 bytes, checksum: e39d27027a6cc9cb039ad269a5db8e34 (MD5) Tese - Brunno Gaião - Propad 2016.pdf: 4366404 bytes, checksum: b102311f561640346657bc1d381dfe7b (MD5) Previous issue date: 2016-04-07 / FACEPE / Cada vez mais a cultura popular passa a ser regida por uma lógica de mercado. Manifestações culturais são resignificadas e oferecidas como produtos para consumo. No caso do carnaval, a festa surge como um evento-espetáculo localizado no fluxo das redes midiáticas. Assumindo as noções de mediação cultural e do discurso das mídias, e a existência de uma ideologia de imperativo do gozo na sociedade contemporânea, debruçamo-nos sobre o Carnaval do Recife partindo de uma perspectiva žižekiana de crítica psicanalítica à ideologia e propomos o seguinte questionamento: como a cobertura jornalística do carnaval do Recife revela a operação do imperativo do gozo na mercadorização desta festa à luz dos discursos fundamentais lacanianos entre os anos de 1985 e 2015? Por meio de pesquisa qualitativa documental adotamos a Análise de Discurso Lacaniana na análise de 810 matérias jornalísticas distribuídas entre os anos de 1985, 1995, 2005 e 2015. A análise evidenciou mudanças ocorridas na configuração dos discursos lacanianos neste período. Os Discursos da Universidade e do Capitalista suportam uma apropriação da cultura como recurso a ser gerenciado e explorado. O Discurso da Histérica apresenta sujeitos histericizados diante do “Carnaval”, significante-mestre ao qual é necessário atribuir significado. O Discurso do Analista produz significantes sínteses da relação dos sujeitos com a festa enquanto objeto de desejo. Na passagem do Discurso do Mestre para o Discurso dos Mercados a Lei patriarcal cede lugar a uma Lei superegóica do gozo, na qual o mais-gozar interpela o sujeito de maneira desublimada, como gozo obsceno e intrusivo. Assim, a conversão da cultura carnavalesca em produto(s) está ligada ao funcionamento do Discurso dos Mercados do carnaval do Recife, permitindo que o mais-gozar seja incorporado por objetos a parciais que atuam no intuito de interpelar o sujeito-folião ininterruptamente. Limites da pesquisa e indicações de novos estudos são feitos ao final do trabalho / Popular culture is becoming more and more governed by a market logic. Cultural manifestations are resignified and offered as products to be consumed. In the case of Carnival, the party appears as a spectacle-event within the flow of media networks. Assuming the notions of cultural mediation and discourse of the media, and the existence of an enjoyment injunction ideology in contemporary society, we examine Recife Carnival through a žižekian perspective of psychoanalytic critique of ideology and propose the following question: how the media coverage of Recife carnival reveals the operation of enjoyment injunction in the commodification of this party in the light of Lacanian fundamental discourses between 1985 and 2015? Through qualitative documentary research we have adopted the Lacanian Discourse Analysis in the analysis of 810 news stories published among the years of 1985, 1995, 2005 and 2015. The analysis showed changes in the configuration of Lacanian fundamental discourses in this period. The University and Capitalist Discourses support appropriation of culture as a resource to be managed and exploited. The Hysteric’s Discourses presents subjects hystericized in confrontation with "Carnival" as a master-signifier to which they must assign meaning. The Analyst's Discourse produces significant synthesizers of relationship of subjects with the carnival party as an object of desire. In the transition from Master's Discourse to Discourse of the Markets, patriarchal law gives way to a superegoic enjoyment Law, in which the surplus-enjoyment interpelates the subject in a non sublime way, as an obscene and intrusive enjoyment. Thus, the conversion of carnival culture into product(s) is linked to the operation of Discourse of the Markets in Recife Carnival, allowing surplus-enjoyment to be incorporated by partial objects a, which interpelates the subject-reveler uninterruptedly. Limits of the research and directions for further research are made at the end of work.
2

Ekonomska kultura u Srbiji: kulturni obrasci,institucije i legitimizacijski mehanizmi / Economic culture in Serbia: cultural patterns,institutions and legitimation mechanisms

Cvetković Vladimir 03 June 2016 (has links)
<p>Uloga kulture u dru&scaron;tvenim promenama javlja se kao nezaobilazna tema u kontekstu postsocijalističke<br />tranzicije. Ispostavilo se da institucionalna transformacija političkog i ekonomskog uređenja dru&scaron;tva nije<br />dovoljna, te da uspeh institucionalnih promena uveliko zavisi od nacionalne kulture, i promena na nivou cele<br />nacije (Elste, Offe, Preuss, 1998:19). Ekonomska strana tranzicije se pokazala posebno problematičnom jer<br />ekonomske aktivnosti čine veliki deo svakodnevice svakog pripadnika dru&scaron;tva, neprestano ukazujući na<br />probleme vezane za ekonomsku transformaciju dru&scaron;tva. Kada se od nje odvoje apstraktni pokazatelji kojima<br />se savremeni ekonomisti služe očito je da ekonomija sama jeste deo kulture (Beugelsdijk i Maseland,<br />2014:116). Dru&scaron;tvene i kulturne promene u osnovnoj strukturi i vrsti modifikacija kulturnih institucija tokom<br />nekog vremenskog perioda ogledaju se kroz kulturne obrasce (Koković 2005: 228). Primenjujući savremene<br />ekonomske metode i teorije novi institucionalni ekonomisti uglavnom poku&scaron;avaju da izbegnu argumentaciju<br />prisutnu u drugim dru&scaron;tvenim naukama &ndash; argumentaciju da institucije nisu rezultat efikasnog re&scaron;enja<br />ekonomskih problema (Granovetter u Biggard ed. 2002:88), već ne&scaron;to mnogo kompleksnije. Ipak, kako se<br />kulturni obrasci manifestuju kao ustaljeni načini pona&scaron;anja te stoga predstavljaju relativno stabilne pojave,<br />oni su takođe i temelj institucionalizacije &ndash; kada se takva pona&scaron;anja nađu u okviru većih koherentnih celina<br />prerastaju u institucionalizovano pona&scaron;anje, učestvujući u izgradnji institucije (Koković 2005: 228). Jedan od<br />nedovoljno istraženih pristupa u sociologiji kulture je legitimacija kulturnih obrazaca, i sledstveno tome<br />legitimacija institucija i institucionalnih sistema. Mehanizmi legitimacije kao socijalne činjenice zahvataju u<br />&scaron;iroko polje kulture, uključujući socijalnu strukturu, odnose moći i slično, pa se ne mogu posmatrati mimo<br />toga (Berger, Luckmann, 1991. Searl, 1996). Sa svoja četri funkcionalna nivoa, prema Bergeru i Lukmanu,<br />legitimacija povezuje čitav socio-kulturni svet zajednice i pripadajućih individua. U kontekstu<br />postsocijalističke tranzicije u Srbiji stanje ekonomske kulture se posebno manifestuje na relacijama između<br />institucija svojine, trži&scaron;ta i nacionalne države, kao specifičnih artikulacija srpske kulture, i za njih vezane<br />kulturne obrasce.<br />Disertacija je imala za cilj da pruži uvid u odnos između institucija svojine, trži&scaron;ta i države kao jednog<br />institucionalnog sklopa iz perspektive ekonomske kulture, a oslanjajući se prvenstveno na legitimaciju<br />institucionalnih i kulturnih obrazaca i sistema. Imajući u vidu složenost zadatka &ndash; stanje u savremenom<br />srpskom dru&scaron;tvu trebalo je objasniti i iz istorijske perspektive &ndash; bilo je neophodno kombinovati različitu vrstu<br />građe i evidencije, i u skladu sa tim različite metode opisa, analize i interpretacije. Pored istorijske građe i<br />radova autora koji su istraživali socioekonomske aspekte srpskog dru&scaron;tva i istorije kori&scaron;ćena je empirijske<br />evidencija prikupljena u okviru Evropskog istraživanja vrednosti (EVS) i Projekta jugoistočnog socijalnog<br />istraživanja (SEESSP). Pomenuta empirijska građa obrađna je klaster analizom kako bi se utvrdili<br />legitimacijski obrasci koji korespondiraju kulturnim obrascima u savremnom srpskom dru&scaron;tvu. Kori&scaron;ćenjem<br />istorijske i savremene evidencije trebalo je utvrditi kakvu ulogu u srpskoj ekonomskoj kulturi ima institucija<br />trži&scaron;ta, i u kakvom je odnosu sa institucijama svojine i države, kao i kako se to menjalo kroz razvoj srpske<br />države od XIX veka naovamo &ndash; kako se u ovom kulturno-institucionalnom trouglu organizovao ekonomski<br />život srpskog dru&scaron;tva.<br />U teorijsko-metodolo&scaron;kom pogledu pokazalo se da su legitimacijski mehanizmi solidni pokazatelji kulturnih<br />obrazaca čak i kada kori&scaron;ćeni podaci nisu optimalni. Sa druge strane, a nimalo neočekivano, ispostavilo se da<br />uvođenje trži&scaron;nih mehanizama u ekonomiju dru&scaron;tva kontekstualno uslovljen postojećim institucionalnim<br />ograničenjima vezanim za svojinu i državno uređenje, kao i &scaron;ire kulturne obrasce i etičke norme dru&scaron;tva. Ne<br />može se govoriti o uvođenju ili neuvođenju trži&scaron;ne ekonomije, već o spcefičnim trži&scaron;nim mehanizmima i<br />njihovoj strukturi i poziciji u ukupnoj ekonomskoj aktivnosti i kulturi dru&scaron;tva.<br />Kada je reč o srpskom dru&scaron;tvu, identifikovani kulturni obrasci potvrđuju nalaze drugih autora o kulturi u<br />kojoj značajno mesto zauzimaju egalitaristički principi, kolektivizam, i oslanjanje na državu kao<br />dominantnog ekonomskog arbitra. Istorijska analiza takođe sugeri&scaron;e da takva kultura nije rezultat<br />vi&scaron;edecenijskog socijalizma, već joj koreni sežu mnogo dalje u pro&scaron;lost, pojavljujući se kao karakteristika<br />zajednička različitim socio-političkim uređenjima. Kulturni obrasci iz prve decenije XXI veka ukazuju da<br />postoji legitimacijski deficit kad je u pitanju trži&scaron;te. Trži&scaron;te u srpskoj kulturi nije institucionalizovano kao<br />mehanizam pogodan za distribuciju bogatstva, odnosno, većina kulturnih obrazaca ne pozicionira trži&scaron;te kao<br />dobar kriterijum regulacije materijalnih nejednakosti. Takođe, iako većinu kulturnih obrazaca karakteri&scaron;e<br />preferencija privatne svojine, uočljiva su opredeljenja uspostavljena etičkim normama koje važe u srpskom Uloga kulture u dru&scaron;tvenim promenama javlja se kao nezaobilazna tema u kontekstu postsocijalističke</p><p>tranzicije. Ispostavilo se da institucionalna transformacija političkog i ekonomskog uređenja dru&scaron;tva nije<br />dovoljna, te da uspeh institucionalnih promena uveliko zavisi od nacionalne kulture, i promena na nivou cele<br />nacije (Elste, Offe, Preuss, 1998:19). Ekonomska strana tranzicije se pokazala posebno problematičnom jer<br />ekonomske aktivnosti čine veliki deo svakodnevice svakog pripadnika dru&scaron;tva, neprestano ukazujući na<br />probleme vezane za ekonomsku transformaciju dru&scaron;tva. Kada se od nje odvoje apstraktni pokazatelji kojima<br />se savremeni ekonomisti služe očito je da ekonomija sama jeste deo kulture (Beugelsdijk i Maseland,<br />2014:116). Dru&scaron;tvene i kulturne promene u osnovnoj strukturi i vrsti modifikacija kulturnih institucija tokom<br />nekog vremenskog perioda ogledaju se kroz kulturne obrasce (Koković 2005: 228). Primenjujući savremene<br />ekonomske metode i teorije novi institucionalni ekonomisti uglavnom poku&scaron;avaju da izbegnu argumentaciju<br />prisutnu u drugim dru&scaron;tvenim naukama &ndash; argumentaciju da institucije nisu rezultat efikasnog re&scaron;enja<br />ekonomskih problema (Granovetter u Biggard ed. 2002:88), već ne&scaron;to mnogo kompleksnije. Ipak, kako se<br />kulturni obrasci manifestuju kao ustaljeni načini pona&scaron;anja te stoga predstavljaju relativno stabilne pojave,<br />oni su takođe i temelj institucionalizacije &ndash; kada se takva pona&scaron;anja nađu u okviru većih koherentnih celina<br />prerastaju u institucionalizovano pona&scaron;anje, učestvujući u izgradnji institucije (Koković 2005: 228). Jedan od<br />nedovoljno istraženih pristupa u sociologiji kulture je legitimacija kulturnih obrazaca, i sledstveno tome<br />legitimacija institucija i institucionalnih sistema. Mehanizmi legitimacije kao socijalne činjenice zahvataju u<br />&scaron;iroko polje kulture, uključujući socijalnu strukturu, odnose moći i slično, pa se ne mogu posmatrati mimo<br />toga (Berger, Luckmann, 1991. Searl, 1996). Sa svoja četri funkcionalna nivoa, prema Bergeru i Lukmanu,<br />legitimacija povezuje čitav socio-kulturni svet zajednice i pripadajućih individua. U kontekstu<br />postsocijalističke tranzicije u Srbiji stanje ekonomske kulture se posebno manifestuje na relacijama između<br />institucija svojine, trži&scaron;ta i nacionalne države, kao specifičnih artikulacija srpske kulture, i za njih vezane<br />kulturne obrasce.<br />Disertacija je imala za cilj da pruži uvid u odnos između institucija svojine, trži&scaron;ta i države kao jednog<br />institucionalnog sklopa iz perspektive ekonomske kulture, a oslanjajući se prvenstveno na legitimaciju<br />institucionalnih i kulturnih obrazaca i sistema. Imajući u vidu složenost zadatka &ndash; stanje u savremenom<br />srpskom dru&scaron;tvu trebalo je objasniti i iz istorijske perspektive &ndash; bilo je neophodno kombinovati različitu vrstu<br />građe i evidencije, i u skladu sa tim različite metode opisa, analize i interpretacije. Pored istorijske građe i<br />radova autora koji su istraživali socioekonomske aspekte srpskog dru&scaron;tva i istorije kori&scaron;ćena je empirijske<br />evidencija prikupljena u okviru Evropskog istraživanja vrednosti (EVS) i Projekta jugoistočnog socijalnog<br />istraživanja (SEESSP). Pomenuta empirijska građa obrađna je klaster analizom kako bi se utvrdili<br />legitimacijski obrasci koji korespondiraju kulturnim obrascima u savremnom srpskom dru&scaron;tvu. Kori&scaron;ćenjem<br />istorijske i savremene evidencije trebalo je utvrditi kakvu ulogu u srpskoj ekonomskoj kulturi ima institucija<br />trži&scaron;ta, i u kakvom je odnosu sa institucijama svojine i države, kao i kako se to menjalo kroz razvoj srpske<br />države od XIX veka naovamo &ndash; kako se u ovom kulturno-institucionalnom trouglu organizovao ekonomski<br />život srpskog dru&scaron;tva.<br />U teorijsko-metodolo&scaron;kom pogledu pokazalo se da su legitimacijski mehanizmi solidni pokazatelji kulturnih<br />obrazaca čak i kada kori&scaron;ćeni podaci nisu optimalni. Sa druge strane, a nimalo neočekivano, ispostavilo se da<br />uvođenje trži&scaron;nih mehanizama u ekonomiju dru&scaron;tva kontekstualno uslovljen postojećim institucionalnim<br />ograničenjima vezanim za svojinu i državno uređenje, kao i &scaron;ire kulturne obrasce i etičke norme dru&scaron;tva. Ne<br />može se govoriti o uvođenju ili neuvođenju trži&scaron;ne ekonomije, već o spcefičnim trži&scaron;nim mehanizmima i<br />njihovoj strukturi i poziciji u ukupnoj ekonomskoj aktivnosti i kulturi dru&scaron;tva.<br />Kada je reč o srpskom dru&scaron;tvu, identifikovani kulturni obrasci potvrđuju nalaze drugih autora o kulturi u<br />kojoj značajno mesto zauzimaju egalitaristički principi, kolektivizam, i oslanjanje na državu kao<br />dominantnog ekonomskog arbitra. Istorijska analiza takođe sugeri&scaron;e da takva kultura nije rezultat<br />vi&scaron;edecenijskog socijalizma, već joj koreni sežu mnogo dalje u pro&scaron;lost, pojavljujući se kao karakteristika<br />zajednička različitim socio-političkim uređenjima. Kulturni obrasci iz prve decenije XXI veka ukazuju da<br />postoji legitimacijski deficit kad je u pitanju trži&scaron;te. Trži&scaron;te u srpskoj kulturi nije institucionalizovano kao<br />mehanizam pogodan za distribuciju bogatstva, odnosno, većina kulturnih obrazaca ne pozicionira trži&scaron;te kao<br />dobar kriterijum regulacije materijalnih nejednakosti. Takođe, iako većinu kulturnih obrazaca karakteri&scaron;e<br />preferencija privatne svojine, uočljiva su opredeljenja uspostavljena etičkim normama koje važe u srpskom.</p> / <p>The role of culture in social changes appears as unavoidable topic in the context of post-socialist transition. It<br />turned out that institutional transformation of political and economic systems is not sufficient and that social<br />success of instituional changes depends on culture, and requires changes at the national level (Elster, Offe,<br />Preuss, 1998:19). Economic transition has proven particularly problematic given that economic activities<br />make a significant part of daily routine for every member of a society, hence constantly bringing about<br />problems related to economic transformation of a society. Looking beyond abstract indicators contemporary<br />economists rely on economy is obviously part of culture (Beugelsdijk i Maseland, 2014:116). Social and<br />cultural changes in structure and substance of social institutions are manifested over time as changes in<br />cultural patterns (Koković 2005: 228). By applying contemporary economic methods and theories new<br />institutional economists try mainly to avoid an argument present in other social sciences &ndash; institutions are not<br />a result of efficient solution to economic problems (Granovetter u Biggard ed. 2002:88), but rather something<br />much more complex. Cultural patterns as habitual behavioural models manifest relatively stable phenomena,<br />and make foundation for institutionalization &ndash; when such behaviour finds itslef within larger coherent units it<br />turns into institutionalized behaviour, contributing to institution building (Koković 2005: 228). One of the<br />less explored directions in sociology of culture is legitimation of cultural patterns, and subsequently<br />legitimation of institutions and institutional systems. Legitimating mechanisms as identifiable social facts<br />reach into a broad field of culture, including social structure, power relations and similar, and therefore<br />cannot be analyzed separately (Berger, Luckmann, 1991. Searl, 1996). With four functional levels, according<br />to Berger and Luckmann, legitimation connects all socio-cultural world of a community and its members. In<br />the context of post-socialist transition in Serbia the state of economic culture is manifested through relation<br />between institutions of property, market and national state, as specific articulations of Serbian culture and<br />relevant cultural patterns.<br />The goal of the thesis was to provide insight into a relationship between institutions of property, market and<br />the state as an institutional entity from the perspective of economic culture, relying primarily on legitimation<br />of institutional and cultural patterns and systems. Having in mind complexity of the task &ndash; contemporary<br />Serbian society had to be explained from economic culture perspective &ndash; it was necessary to combine a<br />variety of sources and evidence, and accordingly a different ways of description, analysis and interpretation.<br />Apart from historical evidence and works of scholars dealing with socioeconomic aspects of Serbian society<br />and history two other sources of evidence were used: European Values Survey (EVS), and Southeastern<br />European Social Study Project (SEESSP). This empircal evidence was analysed using cluster analysis in<br />order to explore legitimation patterns that corespond to cultural patterns in contemporary Serbian society.<br />Recent empirical evidence was used to assess the role market as an institution plays in Serbian economic<br />culture, and its relation to institutions of property and the state, as well as changes from XIX century onwards<br />&ndash; to analyse how economic life of Serbian society was organised in this cultural-institutional triangle.<br />From methodological and theoretical side legitimation mechanisms proved to be solid indicators of cultural<br />patterns, even if data used was not optimal. On the other hand, and not unexpected, introduction of market<br />mechanisms into a national economy turned out to be dependent on the context defined by existing<br />institutional boundaries related to property and state organization, as well as more general kultural patterns<br />and ethical norms. We cannot simply talk about introduction of market economy, but rather about specific<br />market mechanisms and their structue and position in general economic practice of a society.<br />Regarding Serbian society specifically, identified cultural patterns coincide with conclusions of other authors<br />where egalitarian principles, collectivism and reliance on the state as a dominant economic player have<br />prominent role. Historical analysis also suggests that such a culture is not a result of many decades of<br />socialism but rather its roots reach much farther into the past, as a constant common to different sociopolitical<br />systems. Cultural patterns from the first decade of XXI century suggest legitimation deficit in<br />relation to the market. The market is not parceived as a mechanism appropriate for wealth distribution, and<br />majority of cultural patterns do not percieve market as a good criteria for inequalities regulation. Also, even<br />though most cultural patterns suggest preference towards private property, the norm linked to accumulation<br />and liberties to use property leads to ethical norm of Serbian society. Given the results, and although<br />indirectly, it can be claimed with certainty that ethical norm of relative egalitarianism in functional (as the<br />most appropriate mechanism to uphold and reproduce the norm) and legitimation (by establishing institutional interdependence) sense rely on the state as an institution &ndash; not the market. Long lasting</p><p>transitional uncertainity and lack of real reforms can be pointed at as reasons for identified situation in<br />Serbian society and culture, as well as a cause of cognitively dissonant legitimation and cultural patterns.<br />The research suggests conclusion in three main points: economic prosperity of a society requires<br />unambiguous cultural patterns which can provide clear guidance for economic action of an individual; one of<br />the preconditions is stability of the framework in which economic life happens, something we can with<br />caution claim is the situation in Serbia today; and finally, apart from stability and clear value orientation,<br />economic culture in Serbia depends equally on ability of society itself to eliminate cultural norms and<br />patterns for which there is a modern alternative. Apart from these conclusions theorietical framework and<br />results of this work by openning new questions present a solid ground for future research of economic culture<br />in Serbia.<br />&nbsp;</p>
3

Circulating Stories: Postcolonial Narratives and International Markets

Dadras, Danielle Mina 01 October 2008 (has links)
No description available.
4

Song King: Tradition, Social Change, and the Contemporary Art of a Northern Shaanxi Folksinger

Gibbs, Levi Samuel 28 August 2013 (has links)
No description available.

Page generated in 0.049 seconds