<p>Iako se od razvoja tripartitnog modela subjektivnog blagostanja ono gotovo neizostavno defini&scaron;e kao kompleksan i multifacetni fenomen, u dosada&scaron;njim istraživanjima prirode, strukture i stabilnosti subjektivnog blagostanja je kori&scaron;ćen pristup usmeren na pojedinačne varijable. Na taj način se kretalo od neproverene pretpostavke da su pojedinačne komponente subjektivnog blagostanja uvek kongruentne, dok se istovremeno zanemarivalo to, da se osobe<br />mogu razlikovati ne samo po izraženosti pojedinačnih varijabli, nego i po tome kojem tipu konfiguracije sačinjenom od tri komponente blagostanja pripadaju. Međutim, novija istraživanja u oblasti subjektivnog blagostanja pokazuju da je prilikom postavljanja različitih istraživačkih pitanja u ovoj oblasti potrebno voditi računa o organizovanju pojedinačnih komponenti unutar pojedinca, budući da postoje individualne razlike kako u strukturi blagostanja, tako i u reaktivnosti, stabilnosti i prediktorima afektivnih i kognitivne komponente subjektivnog blagostanja. Ovo istraživanje je konstruisano tako da kroz četiri studije odgovori na nekoliko istraživačkih pitanja u oblasti subjektivnog blagostanja primenom pristupa<br />usmerenog na osobe. Osim pitanja strukture blagostanja, proveravane su pretpostavke dve suprotstavljene grupe teorija koje pretpostavljaju različite prediktore blagostanja i samim tim različit stepen stabilnosti blagostanja tokom vremena. Preciznije, primenom pristupa usmerenog na osobe su se proveravale pretpostavke temperamentalnih i situacionih modela, ne bi li se omogućila njihova integracija. Osim o proveri stepena stabilnosti subjektivnog blagostanja u ovom istraživanju smo se bavili i determinantama koje doprinose tome da određene grupe ispitanika pokazuju stabilnost blagostanja tokom vremena, bez obzira na promenu životnih okolnosti, ali i time koji faktori, u kojim uslovima i kod kojih ispitanika dovode do dugoročnih promena blagostanja. Prva studija je bila organizovana sa ciljem ispitivaja strukture subjektivnog blagostanja, ne bi li se odgovorilo na pitanje na koje načine su komponente subjektivnog blagostanja organizovane na nivou pojedinaca. Primenjena su četiri različita uzorka: uzorak iz MIDUS studije sprovedene na ispitanicima iz Sjedinjenih Američkih Država (3687 ispitanika), uzorak<br />iz MIDJA studije koja se sprovodi na reprezentativnom uzorku odraslih ispitanika iz Japana (1010 ispitanika) i dva uzorka iz Srbije, od kojih je jedan bio uzorak studenata (922 ispitanika), a drugi uzorak odraslih (948 ispitanika). Ispitanici su popunjavali upitnike zadovoljstva životom i pozitivnog i negativnog afekta. Primenom analize latentnih profila je dobijeno da se izdvajaju pet konfiguracija blagostanja, koje govore u prilog tome da se pored kongruentnih obrazaca blagostanja pretpostavljenih pristupom usmerenim na varijable, registruju i nekongruentni obrasci. U svim uzorcima se osim obrazaca visokog, srednje visokog i niskog blagostanja, registuju i obrasci visokog, odnosno niskog zadovoljstva životom praćeni srednjim<br />vrednostima na obe mere afekta. Rezultati ovog istraživanja govore u prilog tome da izražene vrednosti na zadovoljstvu životom mogu biti praćene različitim afektivnim balansom, kao i to da osobe sa istim vrednostima na pozitivnom i negativnom afektu mogu da imaju izrazito drugačije vrednosti na zadovoljstvu životom. Navedeni rezultati govore u prilog potrebi za ispitivanjem organizovanosti komponenti unutar pojedinaca, ukazujući na nedostatke pristupa usmerenog na varijable.<br />Druga studija je organizovana sa ciljem da se proveri stabilnost samih obrazaca<br />blagostanja, ali i sa ciljem da se utvrdi da li je struktura blagostanja unutar pojedinca stabilna ili promenljiva. U ovoj studiji su kori&scaron;ćeni uzorci ispitanika iz Sjedinjenih Američkih Država (MIDUS studija - 2369 ispitanika) i studenata iz Srbije (1059 ispitanika). Budući da smo se u okviru ove studije bavili promenom, ispitanici su bili upitani da procene zadovoljstvo životom i pozitivan, odnosno negativan afekat u dve vremenske tačke: u periodu od godinu dana na uzorku ispitanika iz Srbije, i u periodu od deset godina na uzorku iz MIDUS studije. Rezultati ove studije pokazuju da se u slučaju oba uzorka registruju stabilni obrasci blagostanja kroz vreme. Ipak, ukoliko se uzmu u obzir promene unutar pojedinca, dobija se da iako osobe koje<br />su prvobitno izve&scaron;tavale o visokom subjektivnom blagostanju najče&scaron;će imaju isti obrazac i nakon godinu ili deset godina, u slučaju drugih obrazaca je stabilnost pripadnosti obrascu mnogo manja. Rezultati ove studije su diskutovani iz ugla modela koji se bave promenom blagostanja, ali i iz ugla Dinamičkog modela subjektivnog blagostanja.<br />U okviru treće studije su prikazane i diskutovane razlike u korelatima obrazaca<br />subjektivnog blagostanja, kojim se ispitivala korisnost navedenog strukturalnog pristupa u istraživanju subjektivnog blagostanja. Na uzorku iz Sjednjenih Američkih Država (2369 ispitanika) su ispitivane razlike između pet navedenih konfiguracija blagostanja u slučaju nekih temperamentalnih varijabli, poput ekstraverzije, neuroticizma i optimizma, kao i slučaju situacionih faktora, poput broja životnih događaja. Na uzorku studenata iz Srbije je meren broj životnih događaja, emocionalni distres, strategije emocionalne regulacije, rezilijentnost i pozitivna očekivanja. Rezultati istraživanja pokazuju da svaka konfiguracija ima svoje specifičnosti, ali i da u nekim domenima deli sličnosti sa drugim profilima. Najvažniji zaključci ove studije su da iako određene latentne profile karakteri&scaron;e isti broj stresora kojima su izloženi, oni se međusobno razlikuju po reaktivnosti na njih, ali i po strategijama emocionalne regulacije koje koriste. Na primer, iako visoko zadovoljni ispitanici doživljavaju jednak broj stresora kao i oni koji pripadaju profilima niskog zadovoljstva životom i niskog subjektivnog blagostanja, oni su pod manjim emocionalnim distresom i če&scaron;će koriste adaptivne strategije emocionalne regulacije. U poređenju sa profilima visokog i srednjeg subjektivnog blagostanja, ispitanici koji pripadaju profilu visokog zadovoljstva životom jednako često ili če&scaron;će koriste adaptivne strategije emocionalne regulacije, ali istovremeno i če&scaron;će koriste maladaptivne strategije i pod<br />većim su emocionalnim distresom. U ovom istraživanju je dobijeno da iako se profili niskog i visokog zadovoljstva životom razlikuju u primeni strategija emocionalne regulacije i u emocionalnom distresu koji doživljavaju, oni opet imaju jednake vrednosti na pozitivnim očekivanjima i rezilijentnosti. Istraživanja ove studije pokazuju i da osobe sa visokim subjektivnim blagostanjem pokazuju najveći stepen funkcionalnosti, ali i da je najniži stepen funkcionalnosti karakteristika ne samo niskog subjektivnog blagostanja, već i niskog zadovoljstva životom praćenog srednjim vrednostima na afektivnoj komponenti blagostanja.<br />U okviru poslednje studije su proveravane pretpostavke temperamentalnih i situacionih modela blagostanja, a njihova integracija je kroz pristup usmeren na osobe formulisana u vidu odgovora na pitanje koje konfiguracije karakteri&scaron;e stabilnost blagostanja kroz vreme, kao i koji faktori tome doprinose, odnosno za koje ispitanike (konfiguracije ispitanika) se registruje tendencija da promene obrazac blagostanja tokom vremena. U ovom segmentu istraživanja su kori&scaron;ćeni samo podaci iz MIDUS studije (2369 ispitanika), a ispitanici su u razmaku od deset<br />godina popunjavali osim mera subjektivnog blagostanja i mere ekstraverzije i neuoriticizma, kao i broj životnih događaja. Suprotno pretpostavkama da temperamentalni faktori poput ekstraverzije i neuroticizma uvek doprinose stabilnosti blagostanja, dok broj životnih događaja predstavlja činioc promenljivosti, dobijeno je da ovi faktori imaju različitu ulogu u zavisnosti od početne pripadnosti konfiguraciji blagostanja. U određenim uslovima, temperamentalni faktori su predstavljali faktor stabilnosti, dok su u drugim uslovima pogodovali tome da osoba menja subjektivno blagostanje tokom vremena. Na primer, kod visokog subjektivnog blagostanja i visokog zadovoljstva životom veliki broj životnih događaja je činilac promene u<br />smeru nekog maladaptivnijeg profila, dok je u slučaju niskog zadovoljstva životom veliki broj životnih događaja činilac stabilnosti. Kada je u pitanju neuroticizam, dobija se da je visok neuroticizam najvažnija determinanta promene ka maladaptivnijem obrascu kod osoba sa visokim subjektivnim blagostanjem, dok je najvažniji faktor stabilnosti kod osoba sa visokim zadovoljstvom životom. Rezultati ove studije govore u prilog mogućnosti integracije situacionih i temperamentalnih modela ukoliko se uzme u obzir kompleksnost u odnosima između dispozicionih i situacionih faktora.<br />Rezultati ovog istraživanja su diskutovani iz ugla Dinamičkog modela blagostanja,<br />hipoteze o generisanju stresa, kao i temperamentalnih i situacionih modela koji se bave prediktorima i stabilno&scaron;ću blagostanja. Osim diskutovanja rezultata u svetlu već postojećih teorija, ovo istraživanje je omogućilo i razvoj nove ideje o različitoj ulozi dispozicionih i situacionih faktora u održavanju stabilnog blagostanja, odnosno u njegovoj promeni, u zavisnosti od stepena podudarnosti ovih faktora sa početnim vrednostima na komponentama blagostanja. U skladu sa tim je razvijena ideja o fitu između subjektivnog blagostanja i činioca stabilnosti i promene koja je detaljno razmatrana u diskusiji.</p>

<p>Uvod: Pacijenti sa akutnim infarktom miokarda sa ST elevacijom treba da budu podvrgnuti reperfuzionoj terapiji, pre svega pPCI, bez obzira na životnu dob, ali zbog&nbsp; veće učestalosti komorbiditeta, faktora rizika za koronarnu bolest i vi&scaron;esudovne koronarne bolesti, kod pacijenata starije životne dobi, odluka o reperfuzionoj terapiji treba da se donese sa dobrom procenom odnosa rizik &ndash; benefit. Cilj: Utvrđene su razlike u kliničkoj slici, angiografskom nalazu, terapijskom pristupu, toku i ishodu akutnog infarkta miokarda sa ST elevacijom u starih osoba u odnosu na mlađu životnu dob (mlađi od 75 godina). Materijal i metode: U studiju je uključeno 240 pacijenata sa akutnim infarktom miokarda sa ST elevacijom, podeljeni u dve komparabilne grupe (120 bolesnika starijih i kontrolna grupa 120 mlađih od 75 godina), koji su izabrani metodom slučajnog izbora, po redosledu prijema u bolnicu. Za pacijente iz obe grupe popunjavan je upitnik, a tretirani su po jedinstvenom protokolu lečenja. Rezultati: U ispitivanom uzorku, u grupi bolesnika starijih od 75 godina reperfuziona terapija je bila primenjena u 85% slučajeva. Intrahospitalni mortalitet za ceo uzorak je 11,7% i u skladu je sa drugim istraživanjima [27]. Mortalitet u grupi pacijenata preko 75 godina je bio 12,5%, a u grupi pacijenata sa manje od 75 godina 10,8% (p=ns). Zaključak: Klinička slika bolesti kod bolesnika starije životne dobi je če&scaron;će atipična &scaron;to korelira sa drugim studijama [31, 35], a tok bolesti komplikovaniji i ishod lo&scaron;iji. Kod bolesnika starijih od 75 godina če&scaron;ća je vi&scaron;esudovna koronarna bolest. Primarna perkutana koronarna intervencija u akutnom infarktu miokarda sa ST elevacijom u pacijenata starije životne dobi potvrđuje benefit u lečenju, toku i ishodu bolesti.</p> / <p>Introduction: Patients with ST segment acute myocardial infarction should undergo reperfusion therapy, PCI in the first place, no matter their life age. However, due to high frequency of comorbidities, risk factors for coronary disease and multi-vessel coronary disease, the decision of reperfusion therapy in elderly patients should be made according to the good evaluation or risk benefit ratio. Aim: The differences have been determined in the clinical picture, angiographic finding, therapeutic approach, course and outcome of ST segment acute myocardial infarction in elderly patients in relation to younger life age (less than 75 years). Material and methods: The study included 240 patients with ST segment acute myocardial infarction. They were randomly divided into two comparable groups according to the date of their hospitalization (120 patients older than 75 and control group of 120 patients younger than 75 years). Both groups of patients filled out the survey and were treated according to the same protocol. Results: In the examined sample of the group of patients older than 75 the reperfusion therapy was performed in 85% of cases. Intrahospital mortality for the entire sample was 11.7% and is in coherence with other researches [27]. Mortality in the group of patients older than 75 years was 12.5%, and it was 10.8% (p=ns) in the group of patients younger than 75.&nbsp; Conclusion: Clinical picture of disease in elderly patients is atypical thus correlating with other studies [31, 35], and course of illness more complicated and with a worse outcome. Multi-vessel disease is more common in patients older than 75 years. Primary percutaneous coronary intervention in STEMI in elderly patients confirms benefits in treatment, course and outcome of disease.</p>

<p>Svetska&nbsp; zdravstvena&nbsp; organizacija&nbsp; defini&scaron;e kvalitet&nbsp; života kao&nbsp; percepciju&nbsp; pojedinca&nbsp; o sopstvenom&nbsp; položaju&nbsp; u&nbsp; životu&nbsp; u&nbsp; kontekstu kulture i sistema vrednosti u kojima živi kao i prema&nbsp;&nbsp; svojim&nbsp;&nbsp; ciljevima,&nbsp;&nbsp; očekivanjima, standardima&nbsp; i&nbsp; interesovanjima.<br />To&nbsp; je&nbsp; &scaron;irok koncept&nbsp; koga&nbsp; čine:&nbsp; fizičko&nbsp; zdravlje&nbsp; pojedinca, psiholo&scaron;ki&nbsp;&nbsp; status,&nbsp;&nbsp; materijalna&nbsp;&nbsp; nezavisnost, socijalni&nbsp; odnosi&nbsp; i&nbsp; njihovi&nbsp; odnosi&nbsp; prema značajnim karakteristikama spolja&scaron;nje sredine. Procenjuje&nbsp; se&nbsp; da&nbsp; preko&nbsp; bilion&nbsp; ljudi&nbsp; živi&nbsp; sa<br />nekim&nbsp; oblikom&nbsp; invaliditeta,&nbsp; &scaron;to čini oko 15% svetske&nbsp; populacije. Prisustvo bilo&nbsp; kakvog telesnog invaliditeta kod osobe može&nbsp; značajno da utiče na njen psihofizički i socijalni razvoj. Procenjivanje&nbsp; uticaja&nbsp; fizičkog&nbsp; invaliditeta&nbsp; na svakodnevni&nbsp;&nbsp; život&nbsp;&nbsp; odslikava&nbsp;&nbsp; kakvo je funkcionisanje i blagostanje te osobe iz dana u dan i u različitim domenima života, &scaron;to&nbsp; zapravo predstavlja procenu kvaliteta života. Istraživanje&nbsp; predstavlja&nbsp; studiju&nbsp; preseka&nbsp; na uzorku&nbsp; od&nbsp; 227&nbsp; odraslih&nbsp; osoba&nbsp; sa&nbsp; motornim invaliditetom&nbsp; u&nbsp; Vojvodini,&nbsp; koji&nbsp; su&nbsp; članovi udruženja osoba sa invaliditetom. Kao instrument istraživanja kori&scaron;ćen je posebno kreiran&nbsp; upitnik&nbsp; za&nbsp; procenu&nbsp; kvaliteta&nbsp; života osoba sa invaliditetom. Osnovni cilj istraživanja je bio da se proceni kvalitet života osoba sa invaliditetom u odnosu na fizičko, socijalno i emocionalno funkcionisanje kod odraslih osoba sa motornim invaliditetom na teritoriji Vojvodine, kao i da se utvrdi postojanje&nbsp; razlike&nbsp; u&nbsp; kvalitetu&nbsp; života u odnosu na nivo obrazovanja,&nbsp; zaposlenost&nbsp; i bračno stanje. Podaci prikupljeni tokom ankete su kontrolisani&nbsp; na validnost, kodirani&nbsp; i&nbsp; uno&scaron;eni&nbsp; u posebno&nbsp; kreiranu&nbsp; bazu&nbsp; podataka.&nbsp; Odabrana&nbsp; su pitanja&nbsp; i&nbsp; formirani&nbsp; domeni/skale&nbsp; (fizičkog, emocionalnog i&nbsp; socijalnog&nbsp; funkcionisanja&nbsp; i samoprocene&nbsp; zdravlja)&nbsp; na&nbsp; osnovu matrica korelacija,&nbsp; ICC&nbsp; i&nbsp; vrednosti Kronbah&nbsp; alfa. Aritmetička&nbsp; vrednost,&nbsp; mediana,&nbsp; standardna devijacija,&nbsp; minimalna&nbsp; i&nbsp; maksimalna&nbsp; vrednost&nbsp; i 95%&nbsp; interval poverenja&nbsp; su&nbsp; izračunate&nbsp; za&nbsp; svaki domen kvaliteta života. Dobijene vrednosti domena i sumarnih skala su komparirane u odnosu na pol i bračno stanje ispitanika,&nbsp; (t-test, Mann-Whitney&nbsp; test),&nbsp; a ANOVA&nbsp; metodom&nbsp; i&nbsp; Kruskal -Wallis&nbsp; testom&nbsp; je vr&scaron;ena komparacija srednjih vrednosti u odnosu na&nbsp; nivo&nbsp;&nbsp; obrazovanja&nbsp; i status zaposlenosti ispitanika. Za&nbsp; sve&nbsp; testove&nbsp; su&nbsp; navedeni&nbsp; nivoi statističke značajnosti (p vrednosti). Studija je uključila 227 osoba sa motornim invaliditetom&nbsp; u&nbsp; Vojvodini,&nbsp; 120&nbsp; mu&scaron;karaca (52,9%) i 107 žena (47,1%). Prosečna&nbsp; starost ispitanika je bila<br />47 godina. U najvećem broju slučajeva uzrok invaliditeta je povreda (33,0%),<br />zatim&nbsp; neurolo&scaron;ko &nbsp; oboljenje&nbsp; (26,0%), urođena bolest&nbsp; (20,7%), te&scaron;ko&nbsp; reumatsko&nbsp; oboljenje (13,7%),&nbsp; cerebrovaskularni&nbsp; inzult &nbsp; (2,6%) i ostala&nbsp; stanja &nbsp; (4%). U pogledu ortopedskih pomagala,&nbsp; invalidska&nbsp; kolica&nbsp; koristi 30,4% ispitanika, &scaron;tap 37, 0%, &scaron;etalicu 3,1%, aparat za podizanje&nbsp; stopala &nbsp; 3,5%,&nbsp; dok&nbsp; ostatak&nbsp; navodi ostalo (&scaron;take, antidekubitusni krevet...). Psihometrijska analiza je pokazala da je za definisanje domena fizičkog funkcionisanja bilo moguće uključiti 5 pitanja iz upitnika, za domen emocionalnog&nbsp; funkcionisanja 10 pitanja&nbsp; a&nbsp; za domen&nbsp; socijalnog&nbsp; funkcionisanja&nbsp; 3&nbsp; pitanja. Skala za svaki domen se kretala u intervalu od 0 do 100. Set od 5 pitanja uključenih u skalu fizičkog funkcionisanja&nbsp; definisali&nbsp; su&nbsp; kapacitet&nbsp; fizičkih sposobnosti. Prosečna vrednost domena fizičkog&nbsp; funkcionisanja&nbsp; za&nbsp; sve&nbsp; ispitanike&nbsp; je iznosila 85, 0&nbsp; (SD=18.9) sa 95%&nbsp; CI u&nbsp; rasponu od 82,6 do 87,5. Utvrđena je statistički značajna razlika za ovaj domen u odnosu na zaposlenost (p=0.067) dok u odnosu na nivo obrazovanja&nbsp; i bračno stanje nema statistički značajne razlike. Set&nbsp; od 10 pitanja&nbsp;&nbsp; uključenih u skalu emocionalnog funkcionisanja definisali su emocionalni&nbsp;&nbsp; status ispitanika. Prosečna vrednost&nbsp; domena emocionalnog &nbsp; funkcionisanja za sve ispitanike je iznosila 62,5 (SD=20,0) sa 95% CI u rasponu od 59,9 do 65,1. Utvrđena je statistički&nbsp; značajna&nbsp; razlika&nbsp; za&nbsp; ovaj&nbsp; domen&nbsp; u odnosu&nbsp; na nivo&nbsp; obrazovanja (p=0.048) dok&nbsp; u odnosu&nbsp; na&nbsp; zaposlenost&nbsp; i&nbsp; bračno&nbsp; stanje nemastatistički značajne razlike. Set od 3&nbsp; pitanja&nbsp; uključenih u skalu socijalnog funkcionisanja definisali su kapacitet socijalnih aktivnosti. Prosečna vrednost domena socijalnog funkcionisanja&nbsp; za&nbsp; sve&nbsp; ispitanike&nbsp; je iznosila 72,0 &nbsp; (SD=27,6)&nbsp; sa&nbsp; 95% CI u&nbsp; rasponu od 68,4 do 75,6. Utvrđena je statistički značajna razlika za ovaj&nbsp; domen&nbsp; u&nbsp; odnosu na nivo obrazovanja (p=0.067)&nbsp; dok u odnosu na zaposlenost i bračno stanje nema statistički značajne razlike.</p> / <p>The&nbsp; World&nbsp; Health&nbsp; Organization&nbsp; defines quality&nbsp; of&nbsp; life&nbsp; (QoL)&nbsp; as&nbsp; &ldquo;an&nbsp; individual&#39;s<br />perception of their position in life in the context of the culture and value systems where they live and&nbsp; in&nbsp; relation&nbsp; to&nbsp; their&nbsp; goals,&nbsp; expectations,&nbsp;standards&nbsp; and concerns.&nbsp; It&nbsp; is&nbsp; a&nbsp; broad&nbsp; concept affected in a complex way by a person&#39;s physical health, &nbsp;psychological&nbsp; state,&nbsp; personal&nbsp; beliefs, social&nbsp; relationships&nbsp; and&nbsp; their&nbsp; relationship&nbsp; to salient features of their environment.&rdquo;<br />Over&nbsp; a&nbsp; billion&nbsp; people&nbsp; are&nbsp; estimated&nbsp; to&nbsp; live with&nbsp; some&nbsp; form&nbsp; of&nbsp; disability.&nbsp; This&nbsp; corresponds to&nbsp; about&nbsp; 15%&nbsp; of&nbsp; the&nbsp; world&#39;s&nbsp; population.&nbsp; The presence&nbsp; of&nbsp; any&nbsp; sort&nbsp; of&nbsp; physical&nbsp; disability&nbsp; in person can significantly influence their physical,<br />mental and social development. The assessment of&nbsp; the&nbsp; effects&nbsp; of&nbsp;a&nbsp; disability&nbsp; on&nbsp; every&nbsp; day,&nbsp; life reflects&nbsp; on&nbsp; the&nbsp; functioning&nbsp; and&nbsp; wealth&nbsp; of&nbsp; a&nbsp;person on daily basis and in various segments of life,&nbsp; that&nbsp; actually&nbsp; represents&nbsp; the&nbsp; assessment&nbsp; of their quality of life. The&nbsp; research&nbsp; represents&nbsp; a&nbsp; cross-sectional&nbsp;study of the sample of 227 adults with motoric disability&nbsp; in&nbsp; Vojvodina,&nbsp; who&nbsp; are&nbsp; registered&nbsp; in associations of people with disability. Especially created questionnaire was used to assess quality of life. The&nbsp; aim&nbsp; of&nbsp; this&nbsp; study&nbsp; was&nbsp; to&nbsp; investigate&nbsp; the&nbsp;relationship&nbsp; between&nbsp; physical&nbsp; (PF),&nbsp; emotional (EF) and social functioning&nbsp;(SF) domain of QoL and education level, employment and having life&nbsp;partner of disabled persons.<br />The&nbsp; data&nbsp; collected&nbsp; during&nbsp; the&nbsp; survey&nbsp; were checked for validity, then coded and entered into a specially created database. Тhe questions were&nbsp;selected,&nbsp; four&nbsp; scales&nbsp; / domains&nbsp; (physical, emotional,&nbsp;&nbsp; social&nbsp;&nbsp; functioning&nbsp;&nbsp; and&nbsp;&nbsp; self assessment of health) were formed based on the correlation&nbsp; matrices,&nbsp; intercorrelation&nbsp; cofficient (ICC) and Crombach alpha values. Mean value,&nbsp;median,&nbsp; standard&nbsp; deviation,&nbsp; minimum&nbsp; and maximum values and 95% of confidence interval wаs calculated for all domain of QoL. The values obtained in the field of physical, emotional and social functioning were compared as&nbsp; per&nbsp; gender&nbsp; and&nbsp; marital&nbsp; status&nbsp; of&nbsp; the participants,&nbsp; using&nbsp; t-test,&nbsp; Mann-Whitney&nbsp; test, ANOVA&nbsp; method&nbsp; and&nbsp; Kruskal&nbsp; Wallis&nbsp; test&nbsp; were used&nbsp; to&nbsp; compare&nbsp; the&nbsp; mean&nbsp; values&nbsp; in&nbsp; respect&nbsp; to level of education and employment status of the respondents.&nbsp; For&nbsp; all&nbsp; the&nbsp; tests,&nbsp; the&nbsp; levels&nbsp; of statistical significance (p) were provided. The study involved 227 adults with motoric disability&nbsp; in&nbsp; Vojvodina,&nbsp; 120&nbsp; men&nbsp; (52.9%)&nbsp; and 107&nbsp; women&nbsp; (47.1%).&nbsp; Average&nbsp; age&nbsp; of&nbsp; the participants&nbsp; was&nbsp; 47&nbsp; years&nbsp; of&nbsp; age.&nbsp; The&nbsp; cause&nbsp; of disability&nbsp; in&nbsp; the&nbsp; largest&nbsp; number&nbsp; of&nbsp; the interviewees&nbsp; were&nbsp; the&nbsp; injury&nbsp; (33.0%),&nbsp; then neurological&nbsp;&nbsp; conditions&nbsp;&nbsp; (26.0%),&nbsp;&nbsp; inborn condition&nbsp; (20.7%),&nbsp; serious&nbsp; rheumatic&nbsp; disease (13.7%), cerebrovascular insult (2.6%) and other (4%).&nbsp; As&nbsp; for&nbsp; the&nbsp; orthopedic&nbsp; tools,&nbsp; wheelchairs are&nbsp; used&nbsp; by&nbsp; 30.4%&nbsp; participants,&nbsp; stick&nbsp; 37.0%, walker&nbsp; is&nbsp; used&nbsp; by&nbsp; 3.1% &nbsp; and&nbsp; the&nbsp; orthoses&nbsp; for elevating&nbsp; feet&nbsp; 3.5%,&nbsp; whereas&nbsp; the&nbsp; rest&nbsp; of&nbsp; the interviewees&nbsp; state&nbsp; other&nbsp; (different&nbsp; orthopedic tools such as crutches, anti decubitus mattresses etc). Psychometric&nbsp; analysis&nbsp; showed&nbsp; that&nbsp; in&nbsp; order to&nbsp; define&nbsp; the&nbsp; domain&nbsp; on&nbsp; physical&nbsp; functioning from the questionnaire applied it was possible to include&nbsp;&nbsp; the&nbsp;&nbsp; 5&nbsp;&nbsp; questions,&nbsp;&nbsp; for&nbsp;&nbsp; emotional functioning domain 10 questions and for domain on social functioning 3 questions. The sum of all selected questions&nbsp; for&nbsp; every&nbsp; domain&nbsp; forms&nbsp; the scale in the range from 0 to 100. The set of five questions stated for the scale of physical&nbsp;&nbsp; functioning&nbsp; indicate the capacity of physical&nbsp; functioning. The&nbsp; average&nbsp; value&nbsp; of PF domain&nbsp; for&nbsp; all&nbsp; the&nbsp; interviewees&nbsp; is 85.0 (SD=18.9) with 95% CI in the range of 82. 6 to 87.5. The&nbsp; difference&nbsp; in&nbsp; regard&nbsp; to employment status (p=0.067) is&nbsp; statistically&nbsp; significant&nbsp; but there&nbsp; is&nbsp; not&nbsp; satisticlly&nbsp; significant&nbsp; difference&nbsp; in regard level of education and marital status. The set of ten questions stated for the scale of emotional&nbsp; functioning. The average&nbsp; value of EF&nbsp; domain&nbsp; for&nbsp; all&nbsp; the&nbsp; interviewees&nbsp; is 62.5 (SD=20.0) with 95% CI in the range of 59.9 to 65.1.&nbsp; The&nbsp; difference&nbsp; in&nbsp; regard&nbsp; to level&nbsp; of education (p=0.048)&nbsp; is&nbsp; statistically&nbsp; significant but there&nbsp; is&nbsp; not satisticlly&nbsp; significant difference in&nbsp; regard&nbsp; to employment&nbsp; status and&nbsp; marital status. The set of three questions stated for the scale of&nbsp; social&nbsp; functioning&nbsp; indicate&nbsp; the&nbsp; capacity&nbsp; of social&nbsp; interaction.&nbsp; The&nbsp; average&nbsp; value&nbsp; of&nbsp; SF domain&nbsp; for&nbsp; all&nbsp; the&nbsp; interviewees&nbsp; is&nbsp; 72.0 (SD=27.6) with 95% CI in the range of 68.4 to 75.6. The&nbsp;&nbsp; difference&nbsp; in&nbsp; regard&nbsp; to the&nbsp; level&nbsp; of education&nbsp; is&nbsp; statistically&nbsp; significant&nbsp; (p&lt;&nbsp; 0.001) but there&nbsp; is&nbsp; not satisticlly&nbsp; significant difference in&nbsp; regard&nbsp; to&nbsp; employment&nbsp; status&nbsp; and marital status.</p>

<p>Увод. Годишње најмање 30% особа старијих од 65 година доживи један или више падова. Са повећањем година повећава се и озбиљност компликација услед пада, степен функционалног оштећења и ниво инвалидитета. Одговорност за пад приписује се многим факторима ризика. Због сложености њихове природе, од кључног је значаја да се ревидирају концептуални и методолошки оквири за разумевање и предвиђање пада у популацији старих особа. Циљеви истраживања. Утврдити учесталост падова код особа старијих од 65 година; утврдити најзначајније факторе ризика од пада и проценити њихову интеракцију са функционалним способностима и забринутост због пада. Материјал и методологија. Истраживање је спроведено у од фебруара до јуна 2014. године у виду студије пресека и обухватило је 400 испитаника старијих од 65 година. Испитаници су тестирани у кућним условима приликом посете патронажне службе. Коришћени су следећи инструменти: општи упитник, Elderly Fall Screening Test &ndash; ЕFST, Multi-factor Falls Questionnaire &ndash; MFQ, Tinetti Balance Assessment, Lawton Instrumental Activities of Daily Living Scale &minus; IADL, Falls Efficacy Scale International FES-I. Стaтистички прорaчуни су вршени прогрaмом SPSS верзијa 20. Резултати истраживања. Резултати студије показују да је пад доживело 55% испитаника. Регресиони модел EFST са варијаблама био је статистички значајан, а као независни предиктори показали су се женски пол (OR = 2,751; &lt; 0,001), године старости (OR = 1,138; p &lt; 0,001), и степен образовања (OR = 0,554; p = 0,027). Слични резултати су добијении и за регресиони модел са Тинетијевим скором где су се као независни предиктори показали пол (Beta = -0,107; p = 0,029) старост (Beta = -0,260; p &lt; 0,001) и степен образовања (Beta = 0,191; p &lt; 0,001). Све корелације између ЕFST, FESI, IADL и скором Тинетијевог теста биле су статистички значајне (p &lt; 0,05). Вредности скора FESI биле су у јакој позитивној корелацији са скором ЕFST и изузетно негативној корелацији са IADL и скором Тинетијевог теста. Скор ЕFST показао је умерену негативну корелацију са скором IADL и јаку негативну са скором Тинетијевог теста, док су скор IADL и скор Тинетијевог теста показали умерену позитивну корелацију. Модел EFST био је статистички значајан и у целини тачно класификује 83,3% случајева. Варијабле које су се показале као независни предиктори били су: Тинети скор (OR = 0,783; p &lt; 0,001), скор (OR = 1,041; p = 0,019) и ортостатска хипотензија (OR = 2,291; p = 0,035). Закључак. У испитиваној популацији падови су веома учестала појава и више од половине особа доживела је пад у последњих годину дана. У повећаном ризику од пада су жене. Такође ризик од пада повећава се са годинама старости. Нижи степен образовања показао се као независни предиктор пада. Предикција ризика од пада утврђеног на основу скрининг тест за пад код старих особа у општој популацији могућа је уз висок степен детерминације на основу скора Тинетијевог теста и, скора FESI и ортостатске хипотензије.</p> / <p>Uvod. Godišnje najmanje 30% osoba starijih od 65 godina doživi jedan ili više padova. Sa povećanjem godina povećava se i ozbiljnost komplikacija usled pada, stepen funkcionalnog oštećenja i nivo invaliditeta. Odgovornost za pad pripisuje se mnogim faktorima rizika. Zbog složenosti njihove prirode, od ključnog je značaja da se revidiraju konceptualni i metodološki okviri za razumevanje i predviđanje pada u populaciji starih osoba. Ciljevi istraživanja. Utvrditi učestalost padova kod osoba starijih od 65 godina; utvrditi najznačajnije faktore rizika od pada i proceniti njihovu interakciju sa funkcionalnim sposobnostima i zabrinutost zbog pada. Materijal i metodologija. Istraživanje je sprovedeno u od februara do juna 2014. godine u vidu studije preseka i obuhvatilo je 400 ispitanika starijih od 65 godina. Ispitanici su testirani u kućnim uslovima prilikom posete patronažne službe. Korišćeni su sledeći instrumenti: opšti upitnik, Elderly Fall Screening Test &ndash; EFST, Multi-factor Falls Questionnaire &ndash; MFQ, Tinetti Balance Assessment, Lawton Instrumental Activities of Daily Living Scale &minus; IADL, Falls Efficacy Scale International FES-I. Statistički proračuni su vršeni programom SPSS verzija 20. Rezultati istraživanja. Rezultati studije pokazuju da je pad doživelo 55% ispitanika. Regresioni model EFST sa varijablama bio je statistički značajan, a kao nezavisni prediktori pokazali su se ženski pol (OR = 2,751; &lt; 0,001), godine starosti (OR = 1,138; p &lt; 0,001), i stepen obrazovanja (OR = 0,554; p = 0,027). Slični rezultati su dobijenii i za regresioni model sa Tinetijevim skorom gde su se kao nezavisni prediktori pokazali pol (Beta = -0,107; p = 0,029) starost (Beta = -0,260; p &lt; 0,001) i stepen obrazovanja (Beta = 0,191; p &lt; 0,001). Sve korelacije između EFST, FESI, IADL i skorom Tinetijevog testa bile su statistički značajne (p &lt; 0,05). Vrednosti skora FESI bile su u jakoj pozitivnoj korelaciji sa skorom EFST i izuzetno negativnoj korelaciji sa IADL i skorom Tinetijevog testa. Skor EFST pokazao je umerenu negativnu korelaciju sa skorom IADL i jaku negativnu sa skorom Tinetijevog testa, dok su skor IADL i skor Tinetijevog testa pokazali umerenu pozitivnu korelaciju. Model EFST bio je statistički značajan i u celini tačno klasifikuje 83,3% slučajeva. Varijable koje su se pokazale kao nezavisni prediktori bili su: Tineti skor (OR = 0,783; p &lt; 0,001), skor (OR = 1,041; p = 0,019) i ortostatska hipotenzija (OR = 2,291; p = 0,035). Zaključak. U ispitivanoj populaciji padovi su veoma učestala pojava i više od polovine osoba doživela je pad u poslednjih godinu dana. U povećanom riziku od pada su žene. Takođe rizik od pada povećava se sa godinama starosti. Niži stepen obrazovanja pokazao se kao nezavisni prediktor pada. Predikcija rizika od pada utvrđenog na osnovu skrining test za pad kod starih osoba u opštoj populaciji moguća je uz visok stepen determinacije na osnovu skora Tinetijevog testa i, skora FESI i ortostatske hipotenzije.</p> / <p>Introduction. Annually at least 30% of people over 65 experience one or more falls. With the increase in years, the severity of complications due to falls, degree of functional impairment and level of disability also increase. The responsibility for the fall is attributed to many risk factors. Due to the complexity of their nature, it is crucial that the conceptual and methodological frameworks for understanding and predicting the decline in the elderly population are revised. Research goals. Determine the incidence of falls in people over 65 years of age; identify the most important risk factors of the fall and evaluate their interaction with functional abilities and fear for falling. Material and methodology. The survey was conducted from February to June 2014 in the form of a cross sectional study and included 400 respondents over 65 years of age. Respondents were tested at home during a visit of the patronage service. The following instruments were used: general questionnaire, Elderly Fall Screening Test - EFST, Multi-factor Falls Questionnaire - MFQ, Tinetti Balance Assessment, Lawton Instrumental Activities of Daily Living Scale - IADL, Falls Efficacy Scale International FES-I. Statistical calculations were performed by the SPSS version 20 program. Research results. The results of the study show that the fall was experienced by 55% of respondents. The regression model EFST with variables was statistically significant, and as independent predictors the female sex (OR = 2,751; &lt;0,001), age (OR = 1,138; p &lt;0,001), and the level of education (OR = 0,554; p = 0.027) were shown. Similar results were obtained for the regression model with the Tinetti&#39;s score, where the gender (Beta = -0.107; p = 0.029) age (Beta = -0.260; p &lt;0.001) and education (Beta = 0.191; p &lt; 0.001) were shown as independent predictors. All correlations between EFST, FESI, IADL and the Tinetti&#39;s test score were statistically significant (p &lt;0.05). The FESI score values were in a strong positive correlation with the EFST score and extremely negative correlation with IADL and the Tinetti&rsquo;s test score. The EFST score showed a moderate negative correlation with the IADL score and a strong negative with the Tinetti&rsquo;s test score, while the IADL score and the Tinetti test score showed moderate positive correlation. The EFST model was statistically significant and in its entirety accurately classified 83.3% of cases. Variables that proved to be independent predictors were: Tinetti score (OR = 0.783; p &lt;0.001), score (OR = 1.041; p = 0.019) and orthostatic hypotension (OR = 2.291; p = 0.035). Conclusion. In the studied population, falls are a very common occurrence and more than half of the people experienced a fall in the past year. Women are at increased risk of falling. Also, the risk of falling increases with age. A lower level of education has proven to be an independent fall predictor. Prediction of the risk of a fall that has been established on the basis of a screening test for elderly people in the general population is possible with a high degree of determination based on the Tinetti test score and, recent FESI and orthostatic hypotension.</p>

<p>Moždani udar predstavlja drugi uzrok smrti u celom svetu i neurolo&scaron;ku bolest sa najvećim stepenom invaliditeta. Za povoljan ishod moždanog udara veoma je važno sprečavanje i lečenje somatskih kompikacija (SK), pri čemu je njihova učestalost i značaj za oporavak pacijenata potcenjena, a uticaj na ishod moždanog udara zanemaren. Ciljevi istraživanja su bili da se utvrdi učestalost pacijenata sa somatskim komplikacijama u akutnoj fazi moždanog udara; zatim da se utvrdi učestalost svake pojedinačne somatske komplikacije: pneumonije, urinarnih infekcija, duboke venske tromboze, tromboembolije pluća, dijarealnog sindroma i akutnog koronarnog sindroma; zatim da se utvrde faktori rizika za nastanak svake pojedinačne SK, kao i da se utvrdi uticaj SK na ishod bolesti - iskazan kroz njihovu povezanost sa funkcionalnim statusom, dužinom hospitalizacije i mortalitetom pacijenata. Istraživanje je sprovedeno kao prospektivno i obuhvatilo je 403 pacijenta hospitalizovanih zbog akutnog moždanog udara na Klinici za neurologiju Kliničkog centra Vojvodine u periodu od godinu dana. Pacijenti su podeljeni u dve grupe, gde su prvu grupu sačinjavali pacijenti sa registrovanom jednom ili vi&scaron;e somatskih komplikacija (n = 162), a drugu su činili pacijenti koji nisu imali somatske komplikacije (n = 241). Evaluacija pacijenata obuhvatila je registrovanje sociodemografskih karakteristika, ličnu i porodičnu anamnezu, karakteristike moždanog udara, neurolo&scaron;ki status na prijemu i otpustu, funkcionalni status na prijemu i otpustu, laboratorijske analize krvi i urina na prijemu, vrstu i vreme nastanka pojedinačne somatske komplikacije, sve relevantne dijagnostičke metode za postavljenje dijagnoze i definisanje potencijalnih faktora rizika. Somatske komplikacije se če&scaron;će javljaju kod starijih osoba, prosečne starosti 72,9 godina, kod osoba ženskog pola i kod pacijenata sa hemoragijskim moždanim udarom. Somatske komplikacije registrovane su kod 40,2% pacijenata, pri tome urinarnu infekciju imalo je 20,3% pacijenata, pneumoniju 16,3%, infarkt miokarda 4,7%, plućnu tromboemboliju 3,4%, duboku vensku trombozu 2,4% i dijarealni sindrom 2,9% pacijenata. Nezavisni prediktori pneumonije su disfagija, naru&scaron;eno stanje svesti, hronična opstruktivna bolest pluća, mRS veći od 3. Prediktori urinarnih infekcija su: podatak o rekurentnim urinarnim infekcijama, ženski pol, starost preko 70 godina, mRS veći od 3 i NIHSS skor veći od 16. Kao nezavisni prediktori plućnog tromboembolizma dobijeni su duboka venska tromboza, naru&scaron;eno stanje svesti i gojaznost, dok se jedinim nezavisnim prediktorom dijarealnog sindroma pokazala starost pacijenta preko 70 godina. Prediktori akutnog koronarnog sindroma su: starost veća od 70 godina i hemoragijski moždani udar. Pacijenti sa SK, na kraju hospitalnog lečenja imaju značajno lo&scaron;iji funkcionalni status u odnosu na pacijente bez somatskih komplikacija. Somatske komplikacije statistički značajno produžavaju hospitalizaciju. Kod četvrtine pacijenata (25,9%) sa somatskim komplikacijama u akutnoj fazi moždanog udara registrovan je letalni ishod. Najveći procenat smrtnih ishoda kod pacijenata sa somatskim komplikacijama registrovan je kod pacijenata sa infarktom miokarda (63,2%), a najmanji kod pacijenata sa urinarnom infekcijom (18,3%).</p> / <p>Stroke is the second cause of death worldwide and neurological disease with the highest level of disability. For a favorable outcome of stroke, the prevention and treatment of somatic complications are of great importance, while their frequency and the importance of the recovery of patients are underestimated, and the influence on the outcome of stroke is neglected. The aims of the study were: to determine the frequency of patients with somatic complications in the acute phase of stroke; to determine the frequency of each somatic complication: pneumonia, urinary infections, deep venous thrombosis, lung thromboembolism, diarrheal syndrome, and acute coronary syndrome; to identify risk factors for the emergence of each somatic complication, as well as to determine the effect of those complications on the outcome of the disease - expressed through their association with the functional status, length of hospitalization and mortality of patients. The study was conducted as a prospective and included 403 patients hospitalized due to acute stroke at the Clinic for Neurology of the Clinical Center of Vojvodina for a period of one year. Patients were divided into two groups; the first group included patients with one or more somatic complications registered (n = 162), and the second group consisted of patients without any somatic complication (n = 241). Patient evaluation included registration of socio-demographic characteristics, personal and family history, stroke characteristics, neurological and functional status at the time of admission and discharge, laboratory analysis of blood and urine at admission, type and time of emergence of each somatic complication, all relevant diagnostic methods for setting diagnosis and defining potential risk factors. Somatic complications are more common in older people (the average age of 72.9 years) in females and in patients with hemorrhagic stroke. Somatic complications were reported in 40.2% of patients, 20.3% of patients had urinary infection, 16.3% pneumonia, 4.7% myocardial infarction, 3.4% pulmonary thromboembolism, deep venous thrombosis 2.4% and diarrheal syndrome 2.9% of patients. Independent predictors of pneumonia were dysphagia, impaired state of consciousness, chronic obstructive pulmonary disease, mRS higher than 3. Predictors of urinary infections were: data on recurrent urinary tract infections, female sex, age over 70 years, mRS higher than 3 and NIHSS score higher than 16. As independent predictors of pulmonary thromboembolism, deep venous thrombosis, impaired state of consciousness and obesity were obtained, while the only independent predictor of diarrheal syndrome proved to be the age of the patient over 70 years. Predictors of acute coronary syndrome were: age over 70 years and haemorrhagic stroke. Patients with somatic complications at the end of hospital treatment had significantly worse functional status compared to patients without somatic complications. Somatic complications statistically significantly prolong hospitalization. A quarter of patients (25.9%) with somatic complications in the acute phase of the stroke had a lethal outcome. The highest percentage of deaths in patients with somatic complications was registered in patients with myocardial infarction (63.2%) and the lowest was registered in patients with urinary tract infections (18.3%).</p>