• Refine Query
  • Source
  • Publication year
  • to
  • Language
  • 30
  • 10
  • 6
  • Tagged with
  • 46
  • 38
  • 17
  • 14
  • 13
  • 11
  • 10
  • 9
  • 9
  • 9
  • 6
  • 5
  • 5
  • 5
  • 5
  • About
  • The Global ETD Search service is a free service for researchers to find electronic theses and dissertations. This service is provided by the Networked Digital Library of Theses and Dissertations.
    Our metadata is collected from universities around the world. If you manage a university/consortium/country archive and want to be added, details can be found on the NDLTD website.
41

Endocrine factors and patient centered outcomes in coronary artery disease / Sergančiųjų išemine širdies liga endokrininių veiksnių ryšys su subjektyviu sveikatos vertinimu

Gintauskienė, Viltė Marija 19 September 2013 (has links)
Psychosocial factors affect the occurrence of coronary artery disease (CAD) disease and development of complications. People with depression or anxiety symptoms have the activate hypothalamic-pituitary-adrenal axis. Thyroid hormone changes are also found in patients with CAD. Fatigue and health-related quality of life (HRQoL) depends not only on good physical health, but also on psychoemotional state, especially on the presence of depression and anxiety disorders. Therefore, it is important to evaluate complex of hormonal markers and behavioral factors (depression, anxiety and fatigue) interaction on patients with CAD for quality of life, disease course and outcome. The aim of this study was examine relationship of cortisol and thyroid axis hormones concentrations with NT-pro B type natriuretic peptide (NT-proBNP) concentrations and with patient oriented outcomes such as depressive symptoms, fatigue and HRQoL in CAD patients. Study demonstrates relationship between thyroid axis hormones and cortisol concentrations with depression, anxiety symptoms, fatigue and HRQoL in CAD patients. Low T3, free T4 and higher RT3 concentrations are associated with higher NT-proBNP levels, depression symptoms, higher fatigue and worse HRQoL. Higher morning cortisol concentrations are associated with depression symptoms in women. The data obtained can be used in patients with coronary artery disease and depressive anxiety disorder, disease progression, and prognosis and quality of life... [to full text] / Psichosocialiniai veiksniai turi įtakos išeminės širdies ligos (IŠL) vystymuisi ir komplikacijų atsiradimui. Depresijos ir nerimo patogenezėje dalyvauja pagumburio-hipofizės-antinksčių ašis. Skydliaukės hormonų pokyčiai taip pat dažnai randami sergantiesiems IŠL bei depresija. Nuovargis ir su sveikata susijusi gyvenimo kokybė priklauso ne tik nuo geros fizinės sveikatos, bet ir nuo psichoemocinės būklės, todėl svarbu kompleksiškai įvertinti hormoninių žymenų ir elgesio veiksnių (depresijos, nerimo ir nuovargio) sąveikos įtaką sergančiųjų IŠL gyvenimo kokybei, ligos eigai bei baigtims. Šio tyrimo tikslas buvo išnagrinėti kortizolio ir skydliaukės ašies hormonų koncentracijų ryšį sergantiesiems IŠL su N-galinio smegenų tipo natriuretinio propeptido (NT-proBNP) koncentracija bei subjektyviomis sveikatos būklėmis: depresijos, nerimo simptomais, nuovargiu ir su sveikata susijusia gyvenimo kokybe. Tyrimas parodė skydliaukės hormonų ir kortizolio koncentracijų reikšmingą ryšį su subjektyviu sveikatos vertinimu sergantiesiems IŠL. Mažesnė bendrojo T3, laisvojo T4 ir didesnė reversinio T3 koncentracija susijusi su didesne NT-proBNP koncentracija, depresijos simptomų pasireiškimu, didesniu nuovargiu ir blogesniu su sveikata susijusios gyvenimo kokybės vertinimu. Didesnė rytinio kortizolio koncentracija susijusi su depresijos simptomų pasireiškimu moterims. Gauti duomenys gali būti panaudoti sergančiųjų IŠL depresijos bei nerimo simptomams, ligos eigai, prognozei ir gyvenimo kokybei... [toliau žr. visą tekstą]
42

Uticaj sindroma gornjeg otvora grudnog koša na spavanje / Impact of Thoracic Outlet Syndrome on Sleep

Milenović Nataša 09 September 2016 (has links)
<p>Uvod - Etiologija sindroma gornjeg otvora grudnog ko&scaron;a (thoracic outlet syndrome- TOS) je udruženost vi&scaron;e faktora koji su posledica naru&scaron;avanja anatomsko-topografskih odnosa u nivou gornjeg otvora grudnog ko&scaron;a: kostoklavikularnog prostora, prednjeg skalenskog otvora, kao i same mehanike rebarnih zglobova i hrskavica, koji dovode do suženja prostora kroz koje prolaze neurovaskularne strukture, njihove kompresije, a samim tim i iritacije neurovaskularnih struktura. Sindrom gornjeg otvora grudnog ko&scaron;a je kompleks simptoma uzrokovanih kompresijom brahijalnog spleta, vene subklavije, arterije subklavije i simpatičkih vlakana, koji karakteri&scaron;u bol, parestezije, mi&scaron;ićna slabost i osećaj nelagodnosti u ruci/rukama koji se pojačava podizanjem ruke/ruku ili prekomernim pokretima glave i vrata, te dovode do smanjenja funkcionalne sposobnosti ruke/ruku i pote&scaron;koća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Pored toga imaju često izraženu tahikardiju, osećaj stezanja u grudima, glavobolju, vrtoglavicu, zujanje u u&scaron;ima. Navedene tegobe su izraženije ponekad noću i dovode do poremećaja spavanja (problemi usnivanja, hrkanje, ka&scaron;ljanje, osećaj toplo/hladno, apnea, poremećaj dnevno/noćnog ritma- hronotipizacija, itd). Kao posledica lo&scaron;eg spavanja moguća je pojava depresivnih simptoma. U raspoloživoj literaturi, spavanje i kvalitet spavanja se uglavnom posmatraju kroz prizmu drugih bolesti i stanja. Materijal i metode - Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno 181 (sto osam deset jedna) osoba. Od tog broja 53 mu&scaron;karca i 128 žena. Test grupu sačinjavalo je 82 ispitanika sa dijagnostikovanim TOS, a 99 zdravih osoba/osoba oba pola koji nemaju simptomatologiju TOS, je predstavljalo kontrolnu grupu. Grupe su bile ujednačene po polu i starosti (od 18 do 65). Tokom studije ispitanici su podvrgnuti kliničkom pregledu &ndash; fizikalnom i neurolo&scaron;kom pregledu. Pregled je podrazumevao pregled posture obolelog (posmatranje mi&scaron;ića regije vrata, ramena i ruku- trofika, tonus, konzistencija, mobilnost i kontraktilnost), posmatranje promena na koži (sa posebnim osvrtom na promene boje kože, trofičkih promena kože i noktiju i temperature kože ruku - &scaron;aka), testiranje refleksa, ispitivanje senzibiliteta u regijama inervacije odgovarajućih spinalnih korenova brahijalnog spleta. Takođe vr&scaron;ena je analiza stanja uhranjenosti (telesna visina, telesna masa, indeks telesne mase) i izvođenje provokativnih testova (Adson manevar, Rus test, Halsted test, Elvi test i Kostoklavikularni test). Kao deo ispitivanja obavljeno je i radiolo&scaron;ko snimanje vratne kičme kao i pregled oscilografom. Ispitanici su imali za zadatak da ispune sledeće upitnike: Upitnik o nesposobnosti ruke, ramena i &scaron;ake (DASH), Pitsbur&scaron;ki indeks kvaliteta spavanja (PSQI), Upitnik o hronotipizaciji (MEQ), Bekov upitnik o depresiji (BDI II). Na kraju ispitanici su davali odgovore na pitanja iz vodiča za istraživača sastavljenog sa ciljem evaluacije različitih aspekata spavanja. Rezultati - Rezultati su pokazali da su upotrebljene skale dale zadovoljavajuću pouzdanost. Pokazalo se da osobe sa dijagnozom TOS pored bogate simptomatologije imaju jo&scaron; i probleme sa spavanjem. Analizom rezultata do&scaron;lo se do zaključka da osobe sa dijagnozom TOS su starije, imaju vi&scaron;e problema sa spavanjem i veću nesposobnost ruke, ramena i &scaron;ake. Nije se pokazala razlika u hronotipizaciji kod osoba sa TOS u odnosu na kontrolnu grupu. Takođe može se zaključiti da osobe koje imaju izraženu nesposobnost ruku, ramena i &scaron;ake imaju značajno veću &scaron;ansu da imaju sindrom gornjeg otvora grudnog ko&scaron;a. Ove osobe pri tom imaju i veću &scaron;ansu da razviju depresiju i poremećaj spavanja, te se zaključuje da ova dva parametra svoj uticaj na TOS ostvaruju preko problema sa funkcionisanjem ruke, ramena i &scaron;ake. Dobar prediktor za postavljanje dijagnoze TOS može biti testiranje osoba DASH skalom. Zaključak - Rezultati studije mogu biti putokaz daljim istraživanjima, koja bi otvorila vrata formiranju protokola i opservaciji kvaliteta života osoba sa sindroma gornjeg otvora grudnog ko&scaron;a, sa posebnim osvrtom na poremećaje spavanja.</p> / <p>Etiology of thoracic outlet syndrome (TOS) is an association of several factors which are the result of disruption in the anatomical-topographical relations, in the level of superior thoracic aperture: costoclavicular space, anterior scalene aperture, as well as the mechanics of rib joints and cartilage, causing narrowing of space through which the neurovascular structures pass, their compression, and thus the irritation of neurovascular structures. Thoracic outlet syndrome is a complex of symptoms caused by the compression of the brachial plexus, subclavian vein, subclavian artery and sympathetic fibres, which is characterized by pain, parasthesias, muscle weakness and a feeling of discomfort in the arm / arms, which increases with raising the arm/arms or by excessive head and neck movements leading to a reduction of functional capabilities of the hands / arms and difficulties in everyday activities. In addition, patients often have expressed tachycardia, feeling of tightness in the chest, headache, dizziness, tinnitus. These problems are more pronounced at night and sometimes lead to sleep disorders (difficulty in falling asleep, snoring, coughing, feeling hot/cold, apnea, day/night rhythm disorder - Morningness/Eveningness disorder, etc.). As a result of poor sleeping depressive symptoms may occur. In the available bibliography, sleep and quality of sleep are mainly viewed through other diseases and conditions. The study included a total number of 181 (one hundred eighty one) people. Out of that 53 men and 128 women. The test group consisted of 82 patients diagnosed with TOS, and 99 healthy persons of both genders who had no symptoms of TOS, and constitute the control group. Groups were equalled by gender and age (18 to 65). Throughout the study subjects underwent clinical examination - both physical and neurological. This included an assessment of posture of the patient (observation of muscles in region of the neck, shoulders and arms - trophic, muscle tone, consistency, mobility and contractility), observation of changes on the skin (with a special emphasis on skin colour changes, trophic changes of the skin, nails and skin temperature of arms - hands), reflex testing, sensitivity testing in regions of innervations which correspond to spinal roots of the brachial plexus. Moreover, an analysis was conducted on the body composition analysis (body height, body weight, body mass index) as well as provocative tests (Adson manoeuvre, the Roos test, Halstead test, Elvy test and Costoclavicular test). Radiology scan of the cervical spine as well as oscillograph testing was conducted as a part of the test. The subjects were asked to fulfil the following questionnaires: Questionnaire on Disabilities of the Arm, Shoulder and Hand (DASH), Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI), The Morningness / Eveningness Questionnaire (MEQ), Beck Questionnaire on Depression (BDI II). Finally the subjects answered questions that researcher had drawn up in order to evaluate different aspects of sleep. The results showed that the scales used were reliable. It proved that persons diagnosed with TOS in addition to numerous symptoms also had problems with sleep. By analyzing the results it was concluded that people diagnosed with TOS are older, have more problems with sleep and greater disability of arms, shoulders and hands. There was no difference in Morningness/Eveningness type in patients with TOS in comparison to the control group. It can also be concluded that people who have pronounced disability of arms, shoulders and hands have a significantly greater chance of having thoracic outlet syndrome. These persons are more likely to develop depression and sleep disorders therefore those two entities impact TOS through the problems with the functioning of the arms, shoulders and hands. A good predictor in diagnosis of TOS may be testing people with DASH scale. The study findings can serve as a guideline for further research, opening the door into forming protocols and observation of the quality of life of people with the thoracic outlet syndrome, with special emphasis on sleep disorders.</p>
43

Korelacija kliničkog i radiološkog nalaza sa prisustvom neuropsiholoških posledica kod povređenih sa blagim traumatskim oštećenjem mozga / Correlation between clinical and radiological findings with presence of neuropsychological impairments in patients with mild traumatic brain injury

Karan Mladen 23 September 2016 (has links)
<p>Uvod: Traumatsko o&scaron;tećenje mozga (TOM) nastaje usled dejstva spolja&scaron;nje mehničke sile na kranijum i endokranijalni sadržaj, koje se karakteri&scaron;e privremenim ili trajnim neurolo&scaron;kim o&scaron;tećenjem, funkcionalnom onesposobljeno&scaron;ću ili psihosocijalnom neprilagođeno&scaron;ću. Blago TOM je najče&scaron;će i čini između 70% i 90% svih povređenih sa TOM. Postoji veliki broj definicija ovog kliničkog entiteta, ali gotovo sve sadrže Glazgov koma skor 13-15, poremećaj stanja svesti u različitom trajanju, te posttraumatsku amneziju kao odrednice koje defini&scaron;u blago TOM. Najveći broj povređenih sa blagim TOM ima dobru prognozu i potpunu rezoluciju tegoba u kratkom vremenskom periodu nakon povređivanja, bez medicinski relevantnih posledica. Međutim, jedna grupa povređenih koja navodi nagla&scaron;enije i dugotrajnije tegobe koje mogu imati uticaja na ukupno zdravstveno stanje i kvalitet života. U savremenom naučnoistraživačkom radu aktuelni su poku&scaron;aji da se primenom novih dijagnostičkih metoda, detaljnim praćenjem povređenih i primenom neuropsiholo&scaron;kih testova objektivizuju ove tvrdnje, kako bi se pacijenti sa povi&scaron;enim rizikom od nastanka dugotrajnih tegoba pravovremeno identifikovali i kako bi se mogao sprovesti adekvatan tretman. Cilj: Cilj ove studije je da se utvrditi da li postoji korelacija između kliničkih i radiolo&scaron;kih simptoma i znakova i rezultata neuropsiholo&scaron;kog testiranja kod povređenih sa blagim traumatskim o&scaron;tećenjem mozga, kao i da se utvrdi da li neki od od kliničkih simptoma i znakova mogu biti pouzdan prediktor pojave perzistentnih neuropsiholo&scaron;kih posledica, i koja je priroda moždanih o&scaron;tećenja koja mogu biti u njihovoj osnovi. Materijal i metode: Sprovedeno istraživanje je u celosti bilo kliničko, prospektivno, i obuhvatilo je 64 povređena sa blagim TOM koji su u periodu od 2012. do 2015. godine hospitalizovani na Klinici za neurohirurgiju Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu. Pre prijema je svim ispitanicima načinjen pregled endokranijuma kompjuterizovanom tomografijom (CT) koji nije prikazivao znakove traumatskih o&scaron;tećenja kranijuma niti endokranijalnog sadržaja. U toku hospitalizacije kod povređenih su praćeni i beleženi relevantni klinički parametri. U prvih 72 sata od povređivanja je kod 37 ispitanika načinjen pregled endokranijuma magnetnom rezonancom (MRI). Kod 25 ispitanika je načinjeno neuropsiholo&scaron;ko ispitivanje baterijom neuropsiholo&scaron;kih testova mesec dana nakon povređivanja i 6-9 meseci nakon povređivanja. Rezultati su uno&scaron;eni u bazu podataka i nakon toga statistički analizirani. Rezultati: U analiziranoj grupi od 64 povređena sa blagim TOM kod 37 ispitanika (58%) je načinjen MRI pregled endokranijuma, a pozitivan nalaz u smislu postojanja traumom izazvanih o&scaron;tećenja moždanog parenhima pronađen je kod 17 ispitanika (46%). Najsenzitivnije MRI sekvence su SWI i T2* kojima se otkrivaju veoma diskretni depoziti razgradnih produkata krvi. Povređeni sa pozitivnim MRI nalazom imaju lo&scaron;ije postignuće na rekogniciji liste B Rejovog testa verbalnog učenja u odnosu na povređene iz grupe bez intrakranijalne traumatske lezije. Rezultati neuropsiholo&scaron;kih testova ukazuju na pobolj&scaron;anje rezultata između prvog i drugog testiranja u pogledu egzekutivnih i govornih funkcija u ispitivanoj grupi. U ostalim ispitivanim kognitivnim aspektima nije pronađena značajna razlika među navedenim grupama Zaključak: TOM predstavlja jedan od najvećih savremenih medicinskih izazova koji se nameće zbog svoje visoke incidence, dijagnostičkih i terapijskih problema, ali i potencijalno lo&scaron;eg ishoda i visokih tro&scaron;kova rehabilitacije i resocijalizacije povređenih. Rezultati studije se mogu iskoristiti za bolje razumevanje blagog TOM u smislu lak&scaron;eg re&scaron;avanja dijagnostičkih dilema, kreiranje efikasnijih dijagnostičkih protokola i preciznije procene ishoda nakon povređivanja ove vrste.</p> / <p>Introduction: Traumatic brain injury (TBI) is a result of the influence of external mechanical forces on scull and endocranial structures which can produce temporarily or permanent neurological impairment, functional disability or psychosocial unconformity. Mild TBI is the most frequent form of TBI and represent between 70% and 90% of all TBI cases. There are several different definitions of mild TBI, but almost all of them contain Glasgow Coma Scale score 13-15, altered state of consciousness and different forms of amnesia as criteria for mild TBI diagnosis. Largest number of patients suffered mild TBI have good prognosis and complete resolution of symptoms in short period of time after injury, with out of any kind of sequeles. However, small group of patients report various symptoms and complaints which can last longer than is usual and seriously affect quality of life of this patients. Numerous researches has been conducted applying novel imaging technologies, long follow-up periods and neuropsychological testing in order to make these non-specific self-reported complaints as much objective as possible. The other reason is necessity of timely identification of patients in risk of developing long term complaints so they can be treated in a proper manner. Objective: The aim of this study was to determine is there correlation between clinical and radiological signs and symptoms and results of neuropsychological testing in patients with mild TBI. The aim also was to determine are there some clinical signs which can be reliable predictor of appearance of neuropsychological consequences and what is the nature of cerebral lesion suspected to be a cause of this consequences. Materials and methods: The research was clinical, completely prospective and included total of 64 patients with mild TBI who were hospitalized between 2012 and 2015 at Clinic for neurosurgery, Clinical Centre of Vojvodina in Novi Sad. All patients had computed tomography scan (CT) at the admission which failed to show any signs of trauma of cranial bones or endocranial content. During the first 72 hours after injury the magnetic resonance imaging (MRI) has been performed in 37 patients. 25 patients had neuropsychological testing one month and 6-9 months after injury. We entered results in database and after completion we performed statistical analysis. Results: In 37 of 64 patients (58%) MRI examination has been performed and in 46% of patients we found trauma induced small haemorrhagic and oedematous brain lesions. The most sensitive sequences in our protocol were SWI and T2* confirmed superb sensitivity in detection of small foci of blood. Patients with detected MRI abnormalities showed poorer accomplishment at recognition of list B of Ray Auditory Verbal Learning Test in comparison with group with no intracranial lesions. The results of neuropsychological testing showed significant improvement of executive and speech functions between two periods in time when tests have been administered. We found no other significant differences between analysed cognitive functions in this period in our group of patients. Conclusion: TBI is one of the most important contemporary medical problems due to his high incidence, diagnostics and therapy related issues, but also potentially poor outcome and high costs of rehabilitation. Results of this study can be used for better understanding of mild TBI in order to solve some diagnostic dilemma, create more efficient diagnostic protocols and facilitate more precise outcome assessment after mild TBI.</p>
44

Socijalno-medicinski aspekti depresivnih poremećaja u Vojvodini / Socio-medical aspects of depressive disorders in Vojvodina

Harhaji Sanja 28 October 2016 (has links)
<p>Depresija je jedan od najče&scaron;ćih mentalnih poremećaja u op&scaron;toj populaciji &scaron;irom sveta i prema podacima Svetske zdravstvene organizacije se nalazi na trećem mestu globalnog opterećenja bolestima. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrdi prevalencija depresije u populaciji odraslog stanovni&scaron;tva Vojvodine, da se identifikuju kategorije stanovni&scaron;tva pod najvećim rizikom i da se utvrdi povezanost depresije sa determinantama zdravlja, zdravstvenim stanjem i kori&scaron;ćenjem zdravstvene za&scaron;tite. Istraživanje je sprovedeno kao studija preseka na reprezentativnom uzorku stanovni&scaron;tva Vojvodine starosti 15 i vi&scaron;e godina, kao deo nacionalne studije &bdquo;Istraživanje zdravlja stanovni&scaron;tva Srbije&ldquo; koju je sprovelo Ministarstvo zdravlja Republike Srbije 2013. godine. Kao instrument istraživanja su kori&scaron;ćeni upitnici konstruisani u skladu sa upitnikom Evropskog istraživanja zdravlja. Prisustvo depresivnih simptoma je analizirano primenom PHQ-8 upitnika (Patient Health Questionnaire-8) a vrednost PHQ-8 skora 10 i vi&scaron;e je ukazivala na prisustvo depresivne epizode (depresije). Istraživanjem je obuhvaćeno 3550 ispitanika prosečne starosti 50,2 godine. Prevalencija depresije je iznosila 4,8%. Primenom multivarijantne regresije je utvrđeno da žene imaju za 40% veću &scaron;ansu za depresiju u odnosu na mu&scaron;karce (OR=1,4), a kao prediktori depresije su se pokazali i starija životna dob, razvod/razlaz ili udovstvo, niži nivo obrazovanja, nezaposlenost, ekonomska neaktivnost i niži materijalni status. Osobe koje su u mesecu koji je prethodio istraživanju bile izložene stresu su imale oko sedam puta veću &scaron;ansu za depresiju (OR=6,8), a kod ispitanika sa lo&scaron;om socijalnom podr&scaron;kom &scaron;ansa za depresiju je bila oko četiri puta veća nego kod ispitanika sa jakom socijalnom podr&scaron;kom (OR=3,7). Multimorbiditet je bio značajno prisutniji među ispitanicima sa depresijom, a &scaron;ansa za prisustvo dve ili vi&scaron;e hroničnih bolesti je kod njih bila skoro pet puta veća (OR=4,6) u odnosu na ispitanike koji nisu imali depresivne simptome. Depresija se pokazala i kao značajan prediktor če&scaron;ćeg kori&scaron;ćenja usluga zdravstvene za&scaron;tite. Dobijeni rezultati su potvrdili javnozdravstveni značaj depresije i istovremeno obezbedili podatke koji se mogu koristiti kao osnova za buduća prospektivna istraživanja, kao i za kreiranje programa za prevenciju i kontrolu depresivnih poremećaja i unapređenje mentalnog zdravlja.</p> / <p>Depression is one of the most common mental disorders in the general population worldwide and according to the World Health Organization it is the third leading cause of the global burden of disease. The aim of this study was to determine the prevalence of depression in the adult population of Vojvodina, to identify groups at the greatest risk of depression and to determine the relationship of depression with health determinants, health status and use of health care services. The research was carried out as a cross-sectional study on a representative sample of the population of Vojvodina, aged 15 and over as part of the National Health Survey of Serbia which was conducted by the Ministry of Health of the Republic of Serbia in 2013. Data was gathered by using questionnaires designed in accordance to the European Health Interview Survey. The presence of depressive symptoms was analyzed using the PHQ-8 questionnaire (Patient Health Questionnaire-8) and the score of 10 or above indicated a presence of a depressive episode (depression). The study included 3550 examinees with an average age of 50.2 years. The prevalence of depression was 4.8%. Multivariate regression showed that women had a 40% greater chance to suffer from depression as compared to men (OR=1.4). Also, factors such as older age, divorce/separation or widowhood, lower level of education, economic inactivity and poor financial situation were predictors of depression. People who were exposed to stress in the month prior to the survey had about seven times greater odds of depression (OR=6.8), and in patients with poor social support the chance of depression was about four times higher than among those with a strong social support (OR=3.7). Multimorbidity was significantly more prevalent among respondents with depression and they had five times higher odds of the presence of two or more chronic diseases (OR=4.6) in comparison with those who did not show depressive symptoms. Depression has been revealed as a significant predictor of more frequent use of health care services. The results confirmed the importance of depression to public health and also provided the data that can be used as a basis for future prospective studies, as well as for the development of the programs for the prevention and control of depressive disorders and mental health improvement.</p>
45

Uticaj psihosocijalnih i demografskih obeležja na kvalitet života bolesnika sa hroničnim hepatitisom C / The impact of psychological and demographic characteristics to the quality of life of patients with chronic hepatitis C

Kačavenda Babović Dragana 24 February 2017 (has links)
<p>Uvod: Hronična HCV infekcija je povezana sa nizom ekstrahepatičnih manifestacija, uključujući pojavu depresivnih i anksioznih simptoma, zamora, bolova u mi&scaron;ićima i zglobovima koji su povezani sa smanjenjem kvaliteta života u vezi sa zdravljem (HRQOL). Ciljevi istraživanja: Proceniti različite aspekte kvaliteta života bolesnika sa hroničnim hepatitisom C koji nisu na terapijskom tretmanu interferonom; Sagledati učestalost određenih psihosocijalnih obeležja (depresivnost, anksioznost, radni status, stepen obrazovanja) i njihovu povezanost sa kvalitetom života bolesnika sa hroničnim hepatitisom C koji nisu na terapijskom tretmanu, kao i ispitati povezanost osnovnih demografskih obeležja (starost, pol, bračno stanje) i kvaliteta života bolesnika sa hroničnim hepatitisom C; Ispitati povezanost osnovnih medicinskih obeležja vezanih za oboljenje (način prenosa infekcije, dužna infekcije, prisustvo ciroze) i kvaliteta života bolesnika sa hroničnim hepatitisom C. Materijal i metode: Istraživanje je sprovedeno kao prospektivna studija u periodu od aprila 2013. do aprila 2015. godine na Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu, Infektivnom odeljenju i u Službi za transfuziju krvi Op&scaron;te bolnice ,,Dr Radivoj Simonović&rdquo; u Somboru. Ispitano je 150 osoba, oba pola, obolelih od hroničnog hepatitisa C koji su činili studijsku grupu obolelih. U kontrolnoj grupi ispitano je ukupno 150 zdravih osoba, oba pola, uzrasta iznad 18 sličnih socio-demografskih karakteristika. Kvalitet života ispitan je pomoću upitnika: SF-36, CLDQ i HADS. Putem op&scaron;teg upitnika prikupljni su socio-demografski podaci o ispitanicima, kao i odeđena obeležja vezana za oboljenje. Rezultati: Sagledavanjem skorova upitnika SF-36 razlika u kvalitetu života između obolelih od hroničnog hepatitis C i kontrolne grupe je statistički značajna na svakom od pojedinačnih domena, ukupnom skoru SF-36 upitnika, Fizičkom kompozitnom skoru i Mentalnom kompozitnom skoru (p&lt; 0,000). Oboleli od hroničnog hepatitisa C pokazuju statistički značajno izraženiju depresivnost (t=3,37; p&lt;0,01) i anksioznost (t=2,35; p&lt;0,05) u odnosu na kontrolnu grupu. Multiplom regresionom analizom utvrđeno je da se visok procenat depresivnosti (72%) može objasniti sa skupom prediktora koji su činili domeni kvaliteta života sa upitnika SF-36. Najveći parcijalni doprinos pojavi depresivnosti imaju tri domena kvaliteta života: Fizičko funkcionisanje, Vitalnost i Mentalno zdravlje. Univarijantnom analizom utvrđen je nezavisan efekat bračnog statusa na promene u kvalitetu života kod obolelih od HHC. Lo&scaron;iji kvalitet života kod osoba koje boluju od hroničnog hepatitisa C če&scaron;će je prisutan kod onih koji žive u braku ili vanbračnoj zajednici i onih starosti 30-50 godina, dok oni koji su zaposleni imaju bolji kvalitet. Zaključak: S obzirom na lo&scaron;iji kvalitet života osoba obolelih od hroničnog hepatitisa C i če&scaron;će prisustvo depresivnih i anksioznih obeležja potrebno je proceniti kvalitet života obolelih nakon postavljanja dijagnoze, kao i tokom kliničkog praćenja i lečenja.</p> / <p>Background: Chronic HCV infection is associated with a variety of extrahepatic manifestations, including the occurrence of depressive and anxiety symptoms, fatigue, muscle pain and joint pain associated with a reduction in quality of life related to health (HRQOL). Objectives: Assess the different aspects of quality of life in patients with chronic hepatitis C who are not on interferon therapy treatment; Consider the frequency of certain psychosocial characteristics (depression, anxiety, employment status, education level) and their association with the quality of life of patients with chronic hepatitis C who have not on therapeutic treatment, as well as examine the relationship between basic demographic characteristics (age, sex, marital status) and quality of life in patients with chronic hepatitis C; To analyze the association of basic medical characteristics related to disease (mode of transmission of infection, responsible for the infection, the presence of cirrhosis) and quality of life of patients with chronic hepatitis C. Materials and Methods: The study was conducted as a prospective study from April 2013 to April 2015 at the Clinic for Infectious Diseases of the Clinical Center of Vojvodina in Novi Sad, Department of Infectious Diseases and the Blood Transfusion General Hospital ,,Dr Radivoj Simonovic&ldquo; Sombor . The study has included 150 patients with chronic hepatitis C who have done a study group, both sexes. In the control group, has included 150 healthy subjects of both sexes, aged over 18 years, similar socio-demographic characteristics. Quality of life was tested using a questionnaire SF-36, HADS and CLDQ. Through a general questionnaire have collected the socio-demographic data on the respondents, as well as the diseases characteristics. Results: By reviewing the scores of SF-36 difference in quality of life between patients with chronic hepatitis C and control group was statistically significant in each of the individual domains, the total score of the SF-36 questionnaire, Physical and Mental composite score (p &lt;0.000). Patients with chronic hepatitis C show significantly more pronounced depression (t = 3.37; p &lt;0.01) and anxiety (t = 2.35; p &lt;0.05) compared to the control group. Multiple regression analysis showed that a high percentage of depression (72%) can be explained by a set of predictors consisted of the domain of quality of life questionnaire SF-36. The greatest partial contribution occurs depression have three domains of quality of life: Physical functioning, Vitality and Mental health. Univariate analysis identified the independent effect of marital status on changes in the quality of life in patients with HHC. Worse quality of life in patients suffering from chronic hepatitis C often present in those living in married or common-law marriage and those aged 30-50 years, while those who are employed have better quality. Conclusion: Due to the inferior quality of life of patients suffering from chronic hepatitis C and frequent presence of depressive and anxiety traits it is necessary to assess the quality of life of patients after diagnosis and during clinical follow-up and treatment.</p>
46

Rana prognoza kvaliteta života politraumatizovanih bolesnika sa prelomima dugih kostiju / Early estimate of quality of life in polytrauma patients with multiple fractures of the long bones

Gvozdenović Nemanja 06 April 2016 (has links)
<p>Pod pojmom politraume se podrazumeva te&scaron;ka istovremena povreda najmanje dve regije tela sa anatomskom težinom povrede AIS koja je jednaka ili veća od tri kao i ukupna izračunata anatomska težina povreda izražena ISS zbirom mora da bude veća od 15. Cilj istraživanja je da se primenom upitnika (SF36, PTSD&ndash;testa i Glazgov skale ishoda) proceni kvalitet života između politraumatizovanih pacijenata sa prelomomima dugih kostiju i politraumatizovanih bez preloma duge kosti kao i da se uoče rani pokazatelji lo&scaron;e prognoze kvaliteta života nakon zavr&scaron;etka lečenja. Istraživanje je prospektivnog karaktera i obuhvatilo je 202 politraumatizovana pacijenta koji su bili povređeni u periodu 2010-2014 godine i bili lečeni u Urgentnom Centu Kliničkog Centra Vojvodine. Od 202 politraumatizovana pacijenta na kontrolne preglede se odazvalo ukupno 72 pacijenta, 37 sa prelomima dugih kostiju - ispitivana grupa i 35 politraumatizovanih pacijenata bez preloma duge kosti koji su činili kontrolnu gupu. Godinu dana nakon zavr&scaron;etka hospitalizacije svaki ispitanik je popunjavao upitnik( SF36, PTSD test i Glazgov skala ishoda ), načinjen je klinički pregled i standardna radiografija predela preloma duge kosti. Rezultati ukazuju da ukupni kvalitet života nakon zavr&scaron;etka lečenja se ne razlikuje značajno između ispitivanih grupa, iako politraumatizovani sa prelomima dugih kostiju imaju niži kvalitet života, odnosno značajno lo&scaron;ije fizički funkcioni&scaron;u i imaju značajno če&scaron;će psihičke poremećaje (postraumatski stresni poremećaj, depresija) u odnosu na kontrolnu grupu. Tip preloma duge kosti nije uticao na krajnji kvalitet života politraumatizovanih, dok su oni sa dva i vi&scaron;e preloma imali značajno lo&scaron;iji kvalitet života. Na osnovu dobijenih rezultata konstatovali smo da veću &scaron;ansu za bolji kvalitet života imaju pacijenti mlađi od 44 godine, ukoliko su inicjalno imali vrednost ISS skora manji od 30,5 bodova, vrednosti sistolnog i dijastolnog arterijskog pritiska u referentnim vrednostima, kao i broja eritrocita i trombocita, i ukoliko su primili manje od 4 jedinica transfuzije krvi u prva 24 časa.</p> / <p>The term of polytrauma means, a patient with multiple severe injuries in at least two regions of the body with anatomical severity of trauma AIS equal or greater than three and the total calculated weight anatomical injuries expressed by ISS score must be greater than 15. The aim of our study is early estimate of quality of life in polytrauma patients with multiple fractures of the long bones and polytrauma patients without fractures of long bones as well as to detect early indicators of poor prognosis of quality of life after treatment, using questionnaires (SF 36, PTSD test and Glasgow Outcome Scale). This was prospective study and included 202 polytrauma patients who were injured during the period 2010-2014 and were treated in the Emergency Center of Clinical Center of Vojvodina. From 202 polytrauma patients, on control examinations responded 72 patients, 37 with fractures of long bones - study group and 35 polytrauma patients without fractures of long bones and they were control group. One year after the end of hospitalization each patient filled out a questionnaire (SF36, PTSD test and Glasgow Outcome Scale), made a clinical examination and standard X-rays of long bone fractures. Our results indicate that the overall quality of life after treatment is not significantly different between the groups, although polytraumatized patients with fractures have a lower quality of life and significantly worse physical functioning and have significantly more mental disorders (post-traumatic stress disorder, depression) compared to the control group. Type of long bone fractures did not affect on the final quality of life, while those patients with two or more fractures had a significantly poorer quality of life. Based on these results we concluded that greater chance for a better quality of life have patients younger than 44 years, unless they had initially ISS score less than 30.5 points, systolic and diastolic blood pressure in the reference values as well as the number of red blood cells and platelets, and if they received less than 4 units of blood transfusions in the first 24 hours.</p>

Page generated in 0.0451 seconds